Ženu staru šezdesetak godina, plave kose do ramena i visoku 165 centimetara koja maše s obale, prvi je uočio muškarac s brodice.
Shvatio je da ju je uočio i večer prije, a kako je bila riječ o području kojem se teško prilazi s mora i kopna, odmah je nazvao Centar za spašavanje i traganje na moru, a oni HGSS.
- Naših 14 članova odmah je u nedjelju krenulo prema tome mjestu. Jednim dijelom vozili smo se terencem, no dva kilometra morali smo propješačiti. Dolje, na obali, zatekli smo ženu s lakšim ozljedama, imala je i nekoliko ogrebotina te bila izrazito dehidrirana i malaksala. Jedva je mogla popiti nekoliko gutljaja vode. Smjestili smo je na nosila jer nije bila sposobna hodati, te je prevezli u bolnicu - doznajemo iz riječkog ogranka HGSS-a. Dodaju kako su sa ženom komunicirali na engleskom jeziku, no ona nije znala kako se zove, odakle je ni kako je došla na takav nepristupačan teren. Uz sebe nije imala dokumente niti mobitel, a na širem području nije pronađen ni automobil kojim bi se mogla dovesti dio puta. Iako je akcija spašavanja bila još prije četiri dana, javnost je za slučaj doznala tek u srijedu, kad je PU primorsko-goranska na svojim mrežnim stranicama zamolila građane za informacije koje bi mogle pomoći u otkrivanju identiteta žene koja se ne sjeća baš ničeg o sebi.
- Dosad su poduzete sve mjere, uključujući provjeru svih smještajnih jedinica na navedenom području, no još, nažalost, nisu dale rezultate. Trenutno se provjerava i nekoliko dojava mještana koje se dovode u vezu sa slučajem, no zasad nema nikakvih konkretnih rezultata u otkrivanju identiteta - doznajemo iz PU primorsko-goranske.
U pokušaj odgonetanja misterioznog događaja uključili su se i mještani, kojima nije jasno kako je žena onamo uopće dospjela.
- Čudno je što je uopće tražila na tom području. To vam je iznimno nepristupačan dio uvale s užasno oštrim stijenama. To su vam doslovno žileti koji režu gumu na cipelama, a kamoli kožu na nogama. Tu nema ni života ni životinja, osim možda koje zalutale divlje svinje ili medvjeda, koji znaju preplivati od Crikvenice prema amo u potrazi za hranom, ali i to je rijetkost jer tamo nema ni hrane, ničega. To je samo kršovita oštra stijena. A žena tih godina sigurno nije mogla plivati tu distancu, tu treba iznimna snaga. Čak je i scenarij da ju je netko možda tamo odvezao barkom teško uvjerljiv jer i barkom, zbog tih golih stijena teško možeš prići obali - među sobom raspravljaju lokalni mještani pokušavajući odgonetnuti misterij žene bez identiteta. Do zaključenja ovog izdanja još se nije saznalo tko je žena koju su našli.
Kišni čovjek bio bez identiteta 36 godina
Zvali su ga Perica Matas i obitavao je u rapskoj psihijatrijskoj bolnici, koja mu je punih 13.308 dana bila jedini dom, a njezini zaposlenici jedina obitelj. Sajid Kešić bio je bez identiteta punih 36 godina. Tužnu priču o ovom bezimenom čovjeku prva su objavila 24sata 2016. godine. Posredovanjem rapske bolnice te drniškog i zagrebačkog centra za socijalnu skrb u siječnju je smješten u zagrebački Centar za rehabilitaciju u Sloboštini, koji stručno skrbi o ljudima s umjerenim, težim i teškim intelektualnim teškoćama.
Njegovu dolasku nazočila je i njegova obitelj, sestra Saida i brat Nisvet Kešić, koji su preko 24sata našli svojeg davno izgubljenog brata. Sajid je danas sretan čovjek. Vezao se uz svoje sustanare i aktivno sudjeluje u zajedničkom životu. Obitelj Kešić skladno je živjela u selu Kamićani pokraj Prijedora. Sajid je bio dobroćudan dječak koji nikad nije pokazao ni truna agresije. Volio je i štitio djecu koja su bila slabija od drugih, a iznad svega je bio zaljubljen u mehanizaciju, kombajne i traktore. Iako slabijih intelektualnih sposobnosti, Sajid je imao svoju slobodu te je u potrazi za poljima i strojevima volio lutati oko Kamićana. Kako se uvijek vraćao, obitelj je bila uvjerena a će se vratiti i tog 14. kolovoza 1980. godine. Ova tužna i nevjerojatna priča svoj je epilog dobila tek nakon punih 36 godina.