Ante Ciliga danas je gotovo zaboravljen. To je šteta jer je riječ o jednom od najvećih i najznačajnijih hrvatskih intelektualaca, publicista i političara XX. stoljeća. U vrijeme dok su se neki od najvažnijih zapadnih intelektualaca divili Staljinu i Sovjetskom Savezu - popis je dug i ide od Georgea Bernarda Shawa, preko Edgara Snowa pa do Isaka Deutschera, a oni su bili giganti - Ciliga je, u Parizu, objavio knjigu “U zemlji velike laži”. Uz Živojina Pavlovića, “Žiku Ždrebeta”, vlasnika partijske knjižare Horizons u Parizu, koji je 1940. objavio knjigu “Bilans sovjetskog termidora”, Ciliga je bio prvi važan rušitelj mita o “drugoj, lenjinskoj obali” - dosege prve zemlje socijalizma, i negativne i pozitivne, osjetio je na svojoj koži. Njegove su knjige u Hrvatskoj objavljivane početkom devedesetih, da bi vremenom izgubio na popularnosti, a to je šteta jer je ovaj istarski Hrvat, koji je prešao veliki idejni put od osnivanja Komunističke partije, preko trockizma do uredništva u Spremnosti i desničarske aktivnosti u emigraciji, bio jedan od najboljih pisaca ove, kako se to danas zove, regije. Ante Ciliga usporediv je s Milovanom Đilasom, i po žestini disidencije i po snazi pisma. Ante Ciliga je veliki pisac povijesti, dubok i lucidan. Nemoguće je ne primijetiti da je bivša Udba, Služba državne sigurnosti, kao i famozni Gestapo, u NDH reprezentiran ličnošću inteligentnog i sposobnog policajca Hansa Helma, bolje primjećivala njegov značaj od današnje hrvatske publike. Ciligin dosje u Udbi ima, naime, punih 1019 stranica - dva i pol puta više od Luburićeva, odnosno gotovo pola Pavelićeva spisa. Socijalistička Federativna Jugoslavija očito se jako plašila njegova utjecaja.