Jedan od najmisterioznijih zločina u Sloveniji povezuju s Hrvatom, piše portal 24ur. 

Tužiteljstvo u Celju podnijelo je zahtjev za istragu nad hrvatskim državljanom Mladenom Fabijanićem (56), kojeg sumnjiče da je pomagao Kristjanu Kameniku (48), slovenskom Arkanu. Maskirna kapa koju su pronašli na mjestu zločina je ključ. Slovenski stručnjaci analizirali su je suvremenom tehnologijom i DNK na toj kapi navodno ih je doveo upravo do Hrvata u 50-im godinama kojeg sumnjiče da je pomagao Kameniku.

Kamenik  je bio osuđen za četverostruko ubojstvo u Tekačevu, ali je na ponovljenom suđenju oslobođen. U međuvremenu je bio u zatvorima u Srbiji, Hrvatskoj i Italiji. U Lepoglavi se sukobio sa zloglasnim ubojicom Srđanom Mlađanom. Kamenik je osuđen za masakr u Tekačevu, u Rogaškoj Slatini u Štajerskoj, 5. ožujka 1997. godine.

Mladić (20), koji je za obitelj Poharc obrađivao voćke, tog je jutra došao na posao. Pokucao je na vrata domaćina, ali nije bilo ni traga ni glasa. Primio je kvaku i gurnuo ulazna vrata. Na dnu hodnika ležao je krvavi ženski leš. Otrčao je do najbližeg susjeda i vikao: 'Zovite liječnika!' No, susjed je prvo poslao suprugu u dom obitelji Poharc da provjeri situaciju. Vratila se izbezumljena, rekla da hitna pomoć nije potrebna te da treba pozvati policiju, prenose Slovenske novice.

Oružje na tavanu

Ubrzo se doznalo da su prethodnog popodneva ubijeni supružnici Frančiška (73) i Štefan Poharc (75) i njihove podstanarke Helena Krošlin (36) i njezina kći Veronika (17). Iz kuće je navodno nestao novac koji je Frančiška dobila kao odštetu kad je u prometnoj nesreći postala invalid. Na tavanu kuće policija je pronašla i hrpu oružja.

Spekuliralo se da je Štefan Poharc imao dosta novca jer se bavio švercom.

Policajci su na mjestu zločina pronašli tek nekoliko tragova. Među njima i tragove tenisica marke Nike. Nekoliko tjedana kasnije na jednoj benzinskoj pumpi priveden je Kristijan Kamenik.

Potplate njegovih tenisica slovenski su forenzičari usporedili s tragovima tenisica pronađenima na mjestu zločina i ustvrdili podudaranje. Dva je puta zbog tog zločina Kamenik sjedao na optuženičku klupu.

Prvi put osuđen je na tad maksimalnih 20 godina zatvora. Njegova obrana angažirala je stranu agenciju koja je opovrgnula tvrdnje slovenskih forenzičara o podudaranju pa je na ponovljenom suđenju oslobođen. Kamenik je svaki put tvrdio da nije kriv.

- Naglašavam da nisam počinio ovaj zločin, da nikada nisam bio u Tekačevu i da nisam poznavao pokojnika. Jedino što me veže za ovaj događaj je to što su mi tenisice slične onima koje su ostavile trag - uvjeravao je Kamenik, prenose Slovenske novice.

Nije dugo bio na slobodi

Kad je izašao iz pritvora zbog slučaja u Tekačevu, bacio se na dilanje. Pao je u nekoliko zemalja. Prvo u Srbiji. Dok je ležao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici zbog krijumčarenja heroina, oženio se Mašom Medik, pjevačicom popularne slovenske turbo-folk skupine Turbo Angels, čime je izazvao nevjerojatan interes javnosti. Brak je na kraju razvrgnut.

Kamenika su prozvali slovenskim Arkanom.

Kamenik se nakon postupka u Beogradu preselio u Opatiju. Tih dana tražio ga je i sud u Celju, koji mu je pokušavao uručiti poziv za početak trećeg suđenja, budući da su se u istrazi stravičnog slučaja u Tekačevu pojavili neki novi momenti.

Pozivi su se vraćali iako se navodno znalo gdje se nalazi. Mediji su, pak, pisali kako je u tajnosti dolazio u Sloveniju i da se bavio preprodajom umjetničkih slika iz Srbije na slovenskoj obali i u Opatiji.

Već mu se sudilo za trgovinu drogom u Sloveniji s bratom Konradom i majkom Marijom, poznatijom kao "Mama Bejker" koja je postala poznata zbog optužbi da je proizvodila lažni vinjak.

'Prijetio mu Mlađan'

Potom je pao u Rijeci...

Sutkinja Ika Šarić njega i njegova kuma Marijana Surjana, koji je dilersku mrežu organizirao u Rijeci, osudila je na po osam godina zatvora, a ukupna kazna za jedanaest optuženih, od kojih je većina bila s riječkog područja, bila je 60 godina zatvora.

Kamenik je dobio osam godina zatvora.

Osuđen je 2011., a kaznu je izdržavao u Lepoglavi. Tamo se sukobio s ubojicom Srđanom Mlađanom, koji mu je prijetio ubojstvom. U Mlađanovoj ćeliji tih je dana pronađen improvizirani nož. Kamenik je iz zatvora pušten ranije, ali uvjetno.

Uhićen je na uvjetnoj 2016. u Milanu. Talijanska policija ga je uhitila s 50 kilograma kokaina, vrijednog oko dva milijuna eura. Ponovno je završio iza rešetaka.

Treće suđenje trebalo je krenuti 2007. godine, ali zbog Kamenikove nedostupnosti još nije baš počelo, jer su 2015. održali samo pripremno ročište. U međuvremenu, 2018. iz spisa su izletjeli krunski dokazi tužiteljstva, njegove tenisice.

Prema mišljenju viših celjskih sudaca, sudska naredba o oduzimanju tenisica 1997. godine bila je nedovoljno obrazložena, a okrivljeniku je naredbom suda povrijeđeno pravo na prostornu privatnost stana. Kad proces konačno počne, oči javnosti bit će uprte u tužiteljstvo, koje bi trebao voditi načelnik Općeg kriminalističkog odjela tužilaštva u Celju Gorazd Kacijančič.

Posljednjih se godina naveliko priča da slovenski stručnjaci suvremenom tehnologijom analiziraju maskirnu kapu koju su pronašli na mjestu zločina. Prema DNK-u, navodno je pripadala Hrvatu, starom oko 50 godina, kojeg su, prema nekim informacijama, organi reda pokušavali privesti pravdi kao jednog od dvojice navodnih Kamenikova suučesnika. Pa hoće li ovaj čovjek, za kojeg se tvrdi da je žestoko negirao umiješanost u ubojstva, biti ključ za rješavanje slučaja koji proganja četvrt stoljeća?

Leš bačen među kutije s jabukama

Nakon ulaska u Kuću strave, kako su je prozvali slovenski mediji, kriminalisti su snimili tijela, a snimka je emitirana na suđenju Kameniku. Kamera se najduže zadržala na Frančiški.

Osim rupa od pucanja, imala je veliku ranu na glavi, koju je mogla zadobiti da je prilikom pada udarila glavom u radijator. Kod Veronike, koja je ubijena u kuhinji, patologa je tijekom obdukcije najviše iznenadila mala ulazna prostrelna rana na njenom čelu neposredno ispod tjemena. Iz toga je zaključio da je vjerojatno ustrijeljena iz neposredne blizine.

Žrtva je pronađena u kutu kuhinje, nagurana u stolicu i klupu. Poharcu, koji je ubijen u podrumu gospodarske zgrade, ruke su bile vezane na leđima, a tijelo Helene bačeno je među sanduke s jabukama.

Od stravičnog zločina u Tekačevu prošlo je četvrt stoljeća.