U petak se trebalo nastaviti suđenje roditeljima dječaka koji je 3. svibnja 2023. u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" ubio devetero djece i domara, u kaznenom postupku, no kako je tužiteljstvo proširilo optužnicu protiv roditelja obrana je zatražila odgodu nastavka suđenja kako bi se upoznali s optužnicom. Na teret im stavljaju još jedno kazneno djelo - zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika.
Na idućem bi se ročištu koje je zakazano za 20.11. roditelji izjasniti o krivnji za kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Tad se očekuje i iznošenje obrane.
Ako ih se proglasi krivim za sva kaznena djela, uključujući i ovo novo, onda se izriče jedinstvena kazna zatvora, kako je za 24sata rekao Ognjen Božović, odvjetnik obitelji žrtava. Otac, kako je za 24sata rekao odvjetnik, može dobiti od 12 do 15 godina zatvora, a majka između 5 i 8 godina.
Istovremeno, u petak je, na Višem sudu u Beogradu nakon četiri mjeseca koliko je prošlo od pripremnog ročišta, nastavljeno i suđenje roditeljima u parničnom postupku po tužbi ranjene profesorice povijesti Tatjane Stevanović, koja je u petak svjedočila na sudu.
'Mislila sam da osmaši pucaju petarde'
Ispričala je da je taj dan počeo kao i svaki drugi, kako prenosi Telegraf, te da je veliki dio djece došao u školu zbog slikanja, "čak i oni koji nisu dugo dolazili". Na početku sata povijesti čula je zvuk pucnjave u školi.
- Mislila sam da nestašni osmaši bacaju petarde. Druga misao mi je bila da je Dragan tu, da će on riješiti to. Taj zvuk nastavio se čuti i bilo je jezivo. U jednom trenutku svi smo bili ukočeni, kao hipnotizirani. Ništa se nije čulo, a onda se u hodniku začuo vrisak - ispričala je.
U trenu kad je pomislila da zvuk koji je čula možda ipak nisu petarde, vrata su se naglo otvorila. Nije se ni stigla okrenuti i već je bila pogođena u trbuh te je pala.
- Čula sam pucnjavu u učionici, ali sam bila na podu. Mislila sam da nisam gubila svijest, ali kasnije sam shvatila da jesam. Probudila sam se, ruke su mi bile krvave. Pored mene je ležao dječak, bio je blijed kao krpa, nepokretan. Jedno dijete došlo se do mene sakriti, prigrlila sam ga. Zavladao je muk, a onda je došao nastavnik geografije, pitao je što se dogodilo, a jedno dijete je odgovorilo da je određeni učenik pucao - dodala je.
Istaknula je da "nije mogla shvatiti da je to moguće". Sve je izgledalo kao da je trajalo jako dugo, a kasnije je čula da su to bile samo dvije minute. Policija je stigla u učionicu, opipavali su joj puls. Tad je, kako je rekla, "shvatila da nije dobro".
'Na početku nisam osjećala strah'
Jedan metak pogodio ju je u trbuh milimetar od trbušne arterije te se, kaže zaustavio u kuku s desne strane.
- Nije mi funkcionirala lijeva noga, oštećen je živac. Liječnici su izvadili metak, ali nisu znali hoće li odmah operirati kuk. Sad je u redu, ali rekli su da će mi taj kuk brže propasti. Na obje ruke sam imala prostrijelne rane. U podlaktici desne ruke imam pločicu, liječnici su rekli da je kost bila kao kaša. U lijevoj ruci su mi oštećeni živci i ne osjećam šaku - ispričala je Stevanović koja je u bolnici provela osam mjeseci, od toga je dodaje, šest bila nepokretna. Zbog oštećenja živca ne osjeća, kaže ni lijevu nogu ispod koljena.
Kaže da na početku nije osjećala strah jer nije shvaćala što se dogodilo. Kad je pogođena izgubila je zrak i pala je, bila je u šoku, nije shvaćala što se događa. Strah, joj se, kaže, razvio kasnije.
- U bolnici mi nisu htjeli sve reći. Znala sam da je Dragan ubijen, a onda su mi polako govorili imena jednog po jednog djeteta. Par dana poslije operacije sam primijetila da tonem, uskoro sam morala na novu operaciju. Tad sam osjećala strah - ispričala je.
Ona je protiv roditelja dječaka koji je ubio 10 ljudi, podnijela tužbu za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha, te smanjenja životne aktivnosti. Tužba protiv njegovih roditelja podnesena je jer oni ne odgovaraju za zločin koji je on počinio, ali odgovaraju za štetu koje uzrokuje njihovo dijete zbog lošeg odgoja ili obiteljskih navika koje su mu roditelji dali. To je peta privatna tužba koja je podnesena protiv njih. Prvu su podnijeli članovi obitelji ubijene djevojčice Adriane Dukić, drugu 27 članova obitelji ubijenih, a treću i četvrtu obitelji dvojice učenika koji su ranjeni u školi.