Kad su raketirali Zagreb, oglasile su nam se sve uzbune. Sve naše postaje izašle su na teren, a mene su s ekipom iz Novog Zagreba poslali u Vlašku ulicu. Zvončić je ubio Damira Dračića (45), koji je, kako se sjećam, u automobilu čekao suprugu, koja je bila u butiku.
Rekao nam je to Dražen Pavlić, i dalje aktivni vatrogasac JVP-a Grada Zagreba, koji se i dalje jasno sjeća svog užasa i horora kroz koji su prolazili tog 2. svibnja 1995. godine tijekom prvog raketiranja Zagreba. U napadu koji je kao odmazdu za Bljesak naredio Milan Martić poginulo je tad sedmero ljudi, ozlijeđen je 181 čovjek. Kobni zvončić u Vlaškoj udario je u rub auta, u razini glave 45-godišnjaka, i ubio ga na mjestu.
Prvog dana napada, osim spomenutog Dračića, Anu Mutevelić (53) krhotina je ubila u tramvaju. Stjepan Krhen (45) tog je dana u Vlaškoj krenuo u poduzeće Exportdrvo, ali do porte nije stigao. Ivanka Kovač pogođena je u Draškovićevoj ispred ZAP-a. Davala je znakove života kad je po nju stigla Hitna pomoć, ali je preminula nedugo nakon dolaska u bolnicu. Ivan Brodar (77) zatekao se u Draškovićevoj. Teško je ranjen, a preminuo je sutradan. No to je bio tek početak kaosa s kojim su se vatrogasci susreli.
- Tih neeksplodiranih zvončića bilo je posvuda. Najviše ih je bilo palo u dvorište zgrade u Vlaškoj, gdje su svi automobili bili izbušeni. Iz njih je curilo gorivo, pa je prijetila i puno veća katastrofa. Ispirali smo to vodom, bacali pjenu, radili sve da spriječimo katastrofu - kaže Pavlić. Čim su sanirali dvorište, morali su nastaviti dalje, na raskrižje Vlaške i Draškovićeve, gdje su također poginuli ljudi. Dan kasnije na intervenciji je bio u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj.
- Znali smo da je to odmazda za Bljesak i samo smo čekali gdje će opet udariti. Bili smo spremni odmah reagirati i pomagati ljudima. Jedno naše navalno vozilo stalno je tada dežuralo na Gornjem gradu - prisjeća se Pavlić i priznaje kako je napad duboko uzdrmao Zagreb.
Ljudi se više nisu okupljali na ulicama, svi su se odmah sklanjali na sigurno.
Slično govori i Vilko Klasan, sad umirovljeni brigadir Hrvatske vojske te analitičar Instituta za proučavanje hibridnih sukoba.
- Drugog dana Bljeska pilot Rudolf Perešin nije se vratio sa zadatka, a onda su raspalili po Zagrebu. Svi smo još bili u šoku, iako napad nije bio neočekivan - rekao nam je Klasan, koji se tad našao u sad bivšoj MORH-ovoj vojarni u Maksimirskoj 63.
- Čuli smo da pada po gradu, ali nismo mogli odrediti koliko je blizu nas. Taj sustav Orkan, kojim su ispalili zvončiće, je opasan. Nema tu obrane. Mi smo tad znali s kim zapravo imamo posla i da je sve što su isplanirali bio veliki ratni zločin - rekao nam je Klasan.
Podsjetimo, tijekom napada prvog dana na Zagreb prikupljeno je i deaktivirano 490 neeksplodiranih zvončića. Tadašnji vođa srpskih pobunjenika Milan Martić svoju je odgovornost javno priznao u Kninu tijekom drugog dana napada. Još prije, u veljači 1995., poručivao je kako ih nitko ne može spriječiti da tuku po Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima.
- Danas je bio usledio ultimatum ukoliko i dalje budu napadali naše snage u okruženju, poslije toga tučemo i dalje Zagreb i tučemo i razaramo njihove gradove. Posle toga su molili da se prestane tući Zagreb, da će pustiti naše ljude iz okruženja - dio je Martićeva govora, koji je poslužio i kao dokaz na njegovu suđenju na Haškom sudu.
Napad je ponovljen i sutradan, 3. svibnja 1995. Projektili su tad pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, gdje je ozlijeđeno dvoje djece, jedno od njih bila je tromjesečna beba, dva djelatnika bolnice i troje roditelja. Osobito su opasni bili mnogobrojni neeksplodirani zvončići, njih oko 500, koje je deaktivirala policija. Tako je, nažalost, u dvorištu bolnice tijekom deaktiviranja zvončića poginuo pirotehničar Policijske uprave zagrebačke, a poslije je teško ozlijeđen još jedan pirotehničar, razminirajući Chromos na Žitnjaku.
Eksplozivne naprave pale su i na Dom umirovljenika Centar, Akademiju dramskih umjetnosti te na dvoranu Hrvatskog narodnoga kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima je bilo i nekoliko stranaca. Ranjeno je 17 baletnih umjetnika, a ispred Akademije poginuo je Luka Skračić, student prve godine filmske režije. Nekoliko je ljudi ozlijeđeno i u Kozari Boku te u Chromosovu postrojenju.
U spomen na žrtve napada Zagreb je 2007. prostor na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995. Nažalost, podsjetnik na taj zločin pronađen je i nakon 18 godina. U listopadu 2013., prigodom sanacije krova na Dječjoj bolnici, pronađen je zaostali zvončić koji je Protueksplozijska služba sigurno detonirala, ali tek nakon što je u operacijskoj dvorani ispod toga krova uspješno završio operativni zahvat.
Pri pronalasku umalo su stradali radnici građevinske tvrtke, a život im je spasilo to što je zvončić djelomično bio zahrđao.