Hrvatska pamti previše jezivih slučajeva u kojima su roditelji ili bliska obitelj zanemarivali, tukli ili ubili svoju djecu. Cijela se država digne na noge kad se dogodi slučaj poput ovog u kojem je, sudskim rječnikom, “prekomjernom silom” ubijeno dijete, kao da je “manja sila” u redu. A onda, do sljedeće žrtve, sustav opet utihne.
Sustav se boji sile roditelja
Prava bioloških roditelja su iznad prava i potreba djece, sve ove godine, sva ova desetljeća. Jer da nisu, ne bi se biološkim roditeljima omogućavalo da to ostaju godinama dok dijete život provodi u domu. I ne bi se dogodilo da dijete gotovo od rođenja, kao preminula djevojčica, odrasta kod udomitelja, koji se o njoj dobro brinu, a onda ga vrate pravim roditeljima zato što su - roditelji.
Sve je, baš sve, isto kao i lani, preklani, kao prije 20 i 30 godina. Kako je moguće da nitko u sustavu ne vidi da je dijete bolesno, izgrebano, puno modrica, da je neuhranjeno, prljavo, zapušteno, da loše govori ili hoda - da nešto nije u redu?!
POGLEDAJTE VIDEO:
- Sama sam na 250-300 obitelji. U pravilu, ide se kući svima njima, ili ja kao socijalni radnik ili voditeljica na terenu, koja me onda izvještava ako joj je nešto sumnjivo. Kad je s nekom obitelji sve u redu, više se posvećujemo onima u kojima vidimo probleme, i onda tražimo mišljenje pedijatra, jer mi nismo liječnice. Pitamo i školu ili vrtić za mišljenje te sukladno tome poduzimamo daljnje mjere ako treba. Svaki bi socijalni radnik tako trebao raditi, i nadam se da radi - ispričala nam je o svom poslu jedna mlada socijalna radnica, koja se trudi raditi najbolje i najviše što može. Ali, dodaje, normativ je od 70 do 80 obitelji na jednog socijalnog radnika, a ovdje ih u Hrvatskoj bude od 150 do 300, ovisno o području. Socijalni radnici često, zaključuje ona, samo “gase požar” jer zbog količine posla koju imaju to jedino i mogu.
A od asistenta u nastavi u jednoj školi čujemo kako se i oni, odnosno nastavnici, “svega nagledaju” među roditeljima, no “nije lako reagirati”. Škole, kaže nam, reagiraju kad je zanemarivanje ili zlostavljanje djece očigledno, no trebalo bi reagirati mnogo prije, već i na najmanje naznake toga.
- A to se nastavnici često i boje, pogotovo u malim sredinama, u kojima ne znaju kako će im se to obiti o glavu, doslovno, i pogotovo kad se radi o agresivnim roditeljima - žali se školski djelatnik.
A svi bi u sustavu - od pedijatra, kojem djeca možda ne dolaze na redovito cijepljenje, preko odgojitelja i nastavnika, voditelja izvannastavnih aktivnosti, trebali puhati i na hladno. Ali onda i njih sustav mora zaštititi, što se nije dogodilo 2019. u slučaju, primjerice, ubijene socijalne radnice i mladog pravnika u đakovačkom Centru za socijalnu skrb. Ubojica je tamo dolazio i po nekoliko puta na dan, čak je i prije navodno prijetio, a kobnog je dana ušetao s pištoljem, nisu ga provjeravali.
Procesi padaju u zaborav
U sustavu socijalne skrbi prije tragedije bila je i obitelj s Paga, kao i obitelj u Slavonskom Brodu, gdje je u bolnicu 2012. majka donijela mrtvu bebu, a zatim su u stanu, u stravičnom stanju, našli još troje male djece - u ranama, s ozeblinama, naslagama prljavštine, neuhranjene... Inspekcija je otkrila niz nepravilnosti i propusta jer nije bilo nadzora roditeljske skrbi, nisu provjeravali uvjete u kojima djeca žive, zanemareni su podaci o agresivnosti oca. Sudski proces protiv četiri socijalne djelatnice još traje, devet godina od slučaja.
Jedan od najtežih slučajeva jest i onaj kad je majka u Puli 2017. uz pomoć maloljetne prijateljice ugušila trogodišnjeg sina. Četiri socijalne radnice koje su dotad pratile obitelj kažnjene su - ukorom. Disciplinski sud Hrvatske komore socijalnih radnika pravomoćno je krajem 2018. dovršio postupke za tri socijalne radnice, a četvrta je uložila žalbu. Nismo pronašli vijest o epilogu tih procesa. A za jednu socijalnu radnicu na Pagu predloženo je pokretanje disciplinskog postupka.
Na sustavu je najveća odgovornost, ali dio tog sustava su i susjedi, rodbina, prijatelji, poznanici - svi koji bi na nasilje u svojoj okolini trebali reagirati i prijavljivati ga. Posebno je to obaveza onih kojima djeca dolaze u vrtić ili školu, ordinaciju, na aktivnosti - strah od roditelja ili odmazde ne smije ugrožavati život zanemarene i zlostavljane djece.
Darko Milinović
Bio je ministar zdravstva i socijalne skrbi, a Tomislav Ivić ministar obitelji kad je u Rovinju otac zadavio sina (9). Otac je više puta prije toga bio prijavljivan zbog zlostavljanja.
Milanka Opačić
U njenom se ministarskome mandatu dogodio jeziv slučaj smrti tromjesečne bebe zbog neliječene upale pluća, nakon čega je u stanu otkriveno još troje male zlostavljane i zanemarene djece.
Nada Murganić
Dva teška slučaja u njenome mandatu - otac koji je na Pagu s balkona bacio svoju djecu te slučaj majke koja je u Puli ugušila trogodišnjeg sina. Četiri socijalne radnice dobile su - ukore.
Vesna Bedeković
Preuzela je resor deset dana nakon što je, 9. srpnja 2019., u Đakovu korisnik ubio svoju skrbnicu - socijalnu radnicu i pravnika. Ušao je u Centar bez provjere, s pištoljem, i upucao ih.
Andrija Hebrang i Bernardica Juretić
U Hebrangovu se mandatu doznalo za gnjusne orgije oca, majke, strica i kumova nad dvojicom dječaka. Još su godinama poslije silovana braća bila bez posvojitelja jer se roditeljima i dalje sudilo.
Ministrica je bila i bivša časna Bernardica, ali devet mjeseci.