Apsolutno mi je dosta ministrovih laži i uvreda, preko mene i rupa u sustavu na koje sam mu ukazala, pokušava se opravdati, zadržati ministarsku plaću, a kasnije i mirovinu te i dalje tvrdoglavo ne želi priznati krivnju. Nisu to samo moje tvrdnje, strašne propuste u mom slučaju liječenja, odnosno neliječenja, ispitala je i pučka pravobraniteljica, ali ministru Berošu ni to nije dovoljno. Govori kako pravobraniteljica, službena osoba postavljena na to mjesto da bi zastupala ravnopravnost i spriječila diskriminaciju, ne poznaje zdravstveni postupak. Svašta. Sramota. Pa nije ovo njegova prćija da radi što mu padne na pamet i da se igra životima ljudi. Ministar je ovdje radi nas, u službi je građana, a ne obrnuto.
Ljutita je, razočarana, tužna, ali i dalje ustrajna da se rasvijetli istina, Lina Budak, zagrebačka odvjetnica, koja se liječi od karcinoma dojke, za koji čak sedam mjeseci nije znala zbog propusta, kako sama ističe, liječnika, KBC-a Sestre milosrdnice, Instituta za tumore, Ministarstva zdravstva te cijelog resora.
- Odmah sam otišla u Institut za tumore kod doktora Rotha. Poslao me na pretrage i biopsiju dojke, što sam obavila. Ostavila sam kontakt i dogovorili smo da mi telefonski jave kakvi su nalazi, ali nikad me nisu nazvali. Zbog vlastite savjesti otišla sam po nalaze, među njima je bio i nalaz biopsije, odnosno citološki, na kojem je pisalo da nema malignih stanica. Ali falio je patohistološki nalaz, što tad nisam znala jer su mi rekli da imam sve nalaze. Svejedno sam htjela napraviti MR dojke - rekla nam je prije nekoliko mjeseci Budak.
No zbog raznih zdravstvenih okolnosti, među kojima je i to što je dobila koronu, MR je mogla obaviti tek u studenom lani, gotovo osam mjeseci nakon prvotne sumnje da bi napipana kvržica mogla predstavljati zloćudnu bolest. Na pretrazi su joj objasnili da joj među nalazima fali onaj patohistološki, nakon čega je u Institutu za tumore zahtijevala sve nalaze.
Tad za Linu Budak počinje pravi horor. Saznaje da boluje od karcinoma dojke te da zloćudnu bolest ne liječi posljednjih gotovo osam mjeseci jer živi u potpunom neznanju. Danas, godinu dana nakon tog trenutka, vodi još jednu borbu, onu sa sustavom, kako bi istjerala istinu na vidjelo.
- Moja je priča u medijima izašla 16. veljače ove godine, navečer. Tu noć, dakle na 17. veljače, dobivam drski, nepismeni odgovor dr. Stjepka Pleštine. Napisao mi je da zašto mu se obraćam i odakle mi pravo na to. Pitao me što ja hoću te kako mogu uopće tražiti kemoterapiju. Poručuje mi tada da je najbolje da se liječim negdje drugdje u inozemstvu. Poslušala sam ga. Da se razumijemo, mogla sam ili krepati u Zagrebu ili doslovno četveronoške otpuzati u München, primiti četiri kure kemoterapije i vratiti se doma. Uskratili su mi lijek, zakinuli su me za moja prava, povrijedili me, osramotili, narugali mi se, a sad to misle nastaviti raditi. Ne može.
Nakon što je javno ispričala svoju priču, za što, kaže, i dalje dobiva i vrlo mnogo podrške ljudi, otputovala je u München, gdje su je hitno operirali, a poslije je primila i kemoterapiju.
- Sve skupa bilo je strašno ponižavajuće. Svatko tko je prošao kemoterapiju zna koliko je fizički vrlo zahtjevna ta faza liječenja i koliko su samo teške nuspojave te kemoterapije. U Hrvatskoj su me toliko ponizili da sam u jednom danu morala odletjeti u Njemačku, dobiti kuru kemo i onda trčati nazad do aerodroma da bih se iste večeri vratila doma, prije nego što mi pozli i prije nego što izgubim snagu da se iduća tri dana ne mogu dići iz kreveta. Htjela sam se barem srušiti u svoj krevet, doma. To je strašno, ponižavajuće, obeshrabrujuće, odvratno, nehumano, nečovječno... - zgraža se.
Kaže da nema što skrivati. Svu istinu može i želi reći javno, sve potkrijepiti dokazima, činjenicama, detaljima i papirima.
- Pozivam ministra Beroša na javno sučeljavanje u studiju, uživo, da zajedno sjednemo, neka nas novinari ispitaju, neka se suoči sa mnom. Ako nema hrabrosti doći sam, neka dovede i dr. Rotha, dr. Ramljak, može i Milasa, profesora Bagića, sve 'ađutante'. Ja ću biti na drugoj strani kao pacijentica... Neću dozvoliti više da me pljuje i iznosi neistine kako bi prikrio vlastitu nesposobnost. Hajdemo pokazati da je car gol - odlučna je naša sugovornica.
- U našem odgovoru, koji će uslijediti u zakonskom roku, dobit će odgovore na niz tih pitanja - komentirao je Beroš, još jednom "u rukavicama" prozvavši Budak tvrdnjom da mu nije jasno kako se u roku od sedam mjeseci gospođa nije zapitala kakav je njen nalaz.
- Ustavna obaveza svakog od nas je brinuti o svom zdravlju. Žao mi je što se na temelju jednog slučaja problematizira rad vrijednih liječnika koji u svojim ambulantama imaju desetke tisuća pacijenata koji se ne žale - rekao je ministar.
Budak se nad tim izjavama zgraža. Gnjusnim lažima, ističe, ministar se pokušava oprati od odgovornosti.
- Umjesto da mi u konačnici pomognu, ispada da sam ja obavila posao za koji je Beroš plaćen - dodaje.
Njena je bolest još prisutna. Iduće dvije godine Budak prima jaku terapiju i injekcije. Bori se, ali ne odustaje.
- Na ozbiljnom sam liječenju, no u dobrim sam rukama. Uz to sve, naravno, i radim jer od bolovanja ne mogu živjeti. Teško je kod nas i od plaće živjeti, a kamoli od bolovanja. Sve skupa, sramotno je da smo ovakvo društvo - zaključuje naša sugovornica i pita se kako bi u hrvatskom zdravstvu preživio netko ozbiljno bolestan, tko možda nije toliko educiran ili uporan kao ona.
- Sve se svodi na puku sreću da je negdje dobar običaj ili praksa i na to da su negdje savjesni liječnici. Što rade s nalazima pacijenata koji ih ne pokupe zbog, primjerice, senilnosti, bolesti...? Što da sam u toplicama, što onda? Ministar Beroš nema kapaciteta obavljati prevažnu funkciju za sve građane, u resoru mu vlada potpuno rasulo. Sramota - zaključuje.