Dragi kolege profesori, krenut ću u glavu. Naša struka nikad nije bila ovako podcijenjena. Posve smo izgubili dostojanstvo. Jedna od potvrda našeg položaja u društvu pokazuje se kroz plaće. Zanimanja u Hrvatskoj su podijeljena u 19 sektora. Kad se usporede mjesečna primanja visokoobrazovanih osoba u svim sektorima osobe zaposlene u obrazovanju su na posljednjem 19. mjestu, najslabije plaćene.

Ovim je riječima poznati profesor Toni Milun započeo svoju video poruku u kojoj progovara o aktualnom stanu u hrvatskom obrazovanju, te upućuje nekoliko savjeta i kritika svojim kolegama.

Kaže da se isprva bojao reakcije onih koji ga prate, ali da je shvatio da se ne želi bojati nikoga te da mora reći što misli, bez obzira sviđalo se to nekome ili ne. Vjeruje da će jedino tako svoje učenike i studente motivirati da razmišljaju, da slijede svoje snove, budu hrabri reći što misle.

Milun smatra da su unatoč odgovornosti ministarstva, ravnatelja, roditelja, smatram da smo mi - profesori najviše odgovorni za situaciju u kojoj se on i kolege nalaze.

- Kao što kaže Eleanor Roosevelt: Mi smo sve to dozvolili. Neki se neće složiti sa mnom, ali to gledam kao na blagoslov. Jer ako smo mi nešto dozvolili, onda smo odgovorni za to, a kad smo odgovorni, onda to možemo i popraviti. Kako? Tako da budemo hrabriji. Prestanimo biti ovako poslušni i izborimo se za sebe. Hrabrost se isplati. Pa gdje bi danas bile žene da se nisu izborile za pravo glasa i ravnopravnost. Cijenim hrabrost male crne djevojčice Ruby Bridges koja je 1954. godine kao prva crna osoba krenula u školu za bijelce. Mi profesori smo se školovali da budemo profesori, imamo znanje i stručnost - rekao je.

Dodaje kako shvaća da nikad nije bilo teže biti profesor nego danas, ali i da će to svakim danom biti sve teže.

- Pritisci iz ministarstva, koje traži beskonačno mnogo papirologije, pritisci pojedinih ravnatelja kojima je u interesu da se ništa u njegovoj školi ne mijenja niti talasa, pritisci nekih roditelja koji traže isključivo bolje ocjene, ali ne i bolje obrazovanje za svoju djecu. Ali ipak nama profesorima na kraju ostaje izbor: kukati i beskrajno ponavljati kako nam je teško ili se prilagođavati i u ovoj situaciji kakva je izvući najbolje. Ja sam za ovo drugo.

Svojim kolegama savjetovao je da budu hrabri i preuzmu odgovornost, da se stalno usavršavaju, da izbace politiku iz škola i da uče komunikacijske vještine.  -Nemojmo se prepirati jedni s drugima zbog različitih metoda koje koristimo, gradimo bolje odnose s ministarstvom, roditeljima ili medijima. Radije naučimo kako bolje surađivati za dobrobit svih nas-poručio je Milun za kraj.