Još malo pa je moja kuća gotova. Čekala sam i dočekala, a sad je još pitanje koliko ću poživjeti pa da u njoj i uživam, priča nam Milka Mihić (84) iz sela Ravno Rašće. Njezina stara velika kuća je od petrinjskog potresa pretrpjela znatna oštećenja. Kuća je imala crvenu naljepnicu i morala je brzo biti srušena. Kako kaže, osmijeh joj nije sišao s lica otkad je u svibnju ugledala radnike koji su došli graditi novu zamjensku kuću.
- Uplašila sam se, kao i svi. Kuća je bila u jako lošem stanju. Cijela je popucala, a crepovi su padali uokolo. Ta kuća je obnovljena nakon rata, ali potres ju je dotukao. Sve su mi odmah morali srušiti, a od tada sam u kontejneru. Nije mi loše, neću se žaliti. Imam struju, vodu i mjesto za spavanje, a to mi je najvažnije - rekla je skromna Milka. Kišno nedjeljno jutro dočekala je u svom kontejneru. Prostor je mali, ali skromna Milka nam opet ponavlja da se ne želi žaliti.
Tri godine nakon što joj je obiteljska kuća uništena, država je počela gradnju nove kuće. Milka se veseli što će se uskoro moći useliti u svoj novi dom.
‘Samo da unuci dođu’
- Nekad sam imala golemu kuću na dva kata, ali meni je to bilo previše. Živim sama, a i starija sam, pa se ne bih više mogla ni brinuti o tolikoj kući. Sad ću dobiti manju kuću od 55 kvadrata. Ona će imati kupaonicu, sobu, dnevni boravak i kuhinju. To je za mene dovoljno i jako se veselim. Izvođači radova su rekli da se nadaju da ću Božić moći proslaviti u novoj kući. Radujem se da ću uskoro tu moći ugostiti unuke i praunuke - dodala je Milka, koju često posjećuju kćeri iz Petrinje i Vukovara, ali i unuka iz Zagreba.
Kako kaže, najmlađa djeca vole doći kod nje na selo i uživati u prirodi.
- Budem jako sretna kad mi dođu. Volimo se igrati na dvorištu i raditi roštilj. I njima je drago da će baka napokon dobiti kuću. Nakon useljenja ću još samo nekako morati nabaviti namještaj. Dio namještaja iz stare kuće uspjela sam spasiti, on je trenutačno u garaži, ali to ću već nekako. Nadam se da ću Božić moći unutra proslaviti sa svojom djecom i njihovim obiteljima - zaključila je vesela baka Milka.
Neasfaltiranom cestom bez ulične rasvjete, stotinjak metara dalje, potpuno druga priča i slika Banije. Popucale kuće s limenim kontejnerima u dvorištu bez novih gradilišta u blizini. Suznih očiju na ogradi stoji Danica Demoja (82), čija kuća čeka konstrukcijsku obnovu koja nikako da počne.
Stevan je prikopčan na kisik i prima inzulin. Kako kaže, on najviše vremena provodi u kontejneru u kojem ljeti temperatura doseže i više od 40 stupnjeva Celzijevih.
Nadali se bržoj obnovi
- U tim kontejnerima se ljeti ne može disati, a zimi je hladno. Eto, sad će i nova zima, a mi nismo ni u planu. Sve smo nekako mislili da će to biti brže, ali smo sad već izgubili nadu. Mislimo da čekaju da umremo kako ne bi morali raditi ništa - rekla je Danica.
Njezina prva susjeda Draginja Demonja (76) vodi istu borbu. Kuća uništena, krov prokišnjava, a nagnuti zidovi prijete urušavanjem, ali Draginja ipak u nju ulazi jer, kako kaže, ne može više biti u kontejneru.