U prednovogodišnjem su se tjednu dva svijeta približavala jedan drugom. Onaj vašingtonski nije više bio toliko udaljen onom damašćanskom. Hafezov ministar vanjskih poslova, elegantni i mirišljavi Abdul Halim Khaddam, opaki šarmer s Levanta, čovjek za kojeg se u Washingtonu kaže da je voditelj svih sirijskih poslova u Libanonu, o zarobljenom američkom zrakoplovcu govori s mnogo empatije i očinske zabrinutosti. Nešto je groteskno u njegovu nastupu, što kod njegovih europskih kolega s kojima on telefonski razgovara izazove različite reakcije: ima ih koji će osjetiti gađenje i bijes, što naravno neće pokazati, ima ih, međutim, koji će ostati skoro pa omađijani Khaddamovim nastupom, pa će umalo i povjerovati da ovo nije do Hafeza i do Sirije, nije ni do Libanona, Europe ni Amerike. Ovo je do dragoga Boga i do pravde među ljudima. U tom je tjednu, zamišljen nad sobom, nad rođenjem Gospodnjim i nad pojedenom i s drugima podijeljenom božićnom tukom, poručnik Bobby Goodman prestajao biti vojnik.