“Ogledalo nepoznatog” priča je o pogromu i prekogniciji. O tom strašnom trenutku u kojem u zrcalu ugledaš pokolj svojih bližnjih. Sedamnaestogodišnjak, međutim, još uvijek ne osjeća taj karakteristični židovski moment. Njemu priča nastavlja se na nešto drugo, na priču o otati Karlu, kojemu se za posljednih dvadesetak godina života nekoliko puta dogodilo da “vidi” željezničku nesreću koja se upravo dogodila na nekoj od njemu bliskih pruga. Upravo tako se govorilo: otata vidi! A kako vidi i gdje vidi, to nitko nije ni pokušavao reći. Svi bi se samo ježili i kostriješili od straha, svi bi se pretvarali u mačke što se kostriješe ispred nekoga strašnog nevidljivog psa, i ponavljali: otata vidi! I otata je vidio nesreću!