Ovako je Andrej Plenković govorio poslije sastanka Krimske platforme u Zagrebu: “Poslali smo poruku da je Hrvatska zajedno s demokratskim zemljama na tragu poštivanja međunarodnih prava i poretka i osude povrede koju je Rusija napravila. Bitno je biti na pravoj strani povijesti.” I još je ovako govorio: “imate situaciju gdje dio oporbe, dio institucija pjeva ruski narativ. Pa nije to nešto što ne možete pročitati, to vidite, to se stalno događa. A ne znači to da netko nekoga plaća.” Istina, još se 21. travnja, dva mjeseca nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, govoreći o predsjedniku Republike, zapitao: “Je li on zaista ruski agent?” Da bi u sljedećim tjednima i mjesecima ruskih agenata, među novinarima i oporbenim političarima, već obilovalo, naprosto zato što je Andrej Plenković svojoj ekipi, kao i HRT-u, te drugim njegovoj volji podložnim medijima dao šlagvort i pružio im stilski poželjan okvir za diskvalifikaciju neistomišljenika. (Pritom, nije loše po nekoliko puta spomenuti da je dva-tri tjedna po ruskoj agresiji za ministra obnove imenovao Ivana Paladinu, koji je karijerno čvrsto povezan s Putinovim oligarsima.)