Gotovo svaki Premijer prije nego što ode u posjet drugoj državi, dobro pripremi svoj put, svoj nastup i govor. Osmisli šta ce tamo govoriti i kako ce prezentirati svoju zemlju iz koje dolazi. Njegovi ga suradnici koji su zaduženi za protokol upoznavaju sa satnicom i nacinom na koji ce se protikol odvijati, tako da se ne može desiti nikakav gaf sa stranama, spoticanjem o tepih, da se nezna sa koje strane i gdje se treba stajati tijekom protikolarnog obilaska i pozdrava. Govoriti u stranoj zemlji u koju si dokšao ka Premijer sa nekim ciljem i svrhom, o kulturnim i drugim razlikama koje vladaju među njegovim narodom je nepotrebno i neumjesno. Spominjati pritom rijec paradoks govornicka je šminka koja samo može štetiti. Rakao bi Sokrat o Premijerovom paradoksu " Znam da ništa neznam". Dragi Premijeru ,nismo mi slucajan narod, poluljudi, paradoksalni Hrvati, mi smo Hrvati jedinstveni, i to kulturološki, povijesno i kako got hocete, malo nas je ali nas ima. Mislim da je izbor Vas i vaše stranke na celo ove države najveci paradoks u posljednjih dvadesetak godina.

Paradoks je kad si socijal-demokrat na papiru, a neo-liberal po djelima

Mi možda jesmo nevjerojatan paradoks samo u vašim očima Milanoviću. Vjerujte mi na riječ, voljela bih da vas nikad u životu nisam vidjela, ni vas i našu vladu, pa čak ni na TV ekranu, jer vi svoj narod ne vidite ni kad mu se obračate, ni kad ga ponižavate u Europi.