SDP-ov kandidat Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen te nije pokazao nikakvu političku volju niti ideju što bi radio kao predsjednik Republike, dok je Miroslav Škoro vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika te je puno bolji kandidat za pomiriteljsku ulogu, ocjenjuju u ponedjeljak politički analitičari.
"Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen, bez ijedne nove ideje i bez najave o tome što bi bili ciljevi njegova predsjedništva. Za razliku od njega, Miroslav Škoro je vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika Republike", kazao je za Hinu politički analitičar Davor Gjenero.
Ističe kako je koncept "plebiscitarne demokracije" koji Škoro nudi de Gaulleova koncepcija vladavine, kojoj je i prilagođen ustavni model V. republike, a hrvatski je Ustav u velikoj mjeri nastao po uzoru na francuski Ustav V. republike.
Škoro, dodaje, traži pravo na odložni veto na zakone, na to da predsjednik, vjerojatno u savjetovanju s akademskom zajednicom, Vrhovnim sudom i odvjetničkom komorom, predlaže suce Ustavnog suda, a da ih i dalje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom. Traži pravo na sazivanje sjednice Vlade, traži pravo na referendumsku inicijativu i u referendumu vidi mogućnost pritiska na Sabor i Vladu.
Gjenero pritom smatra da nema opasnosti od toga da bi Škoro djelovao kao uzurpator unutar političkog sustava, već koncept "plebiscitarne demokracije" doživljava kao mehanizam za prevladavanje aktualne krize stranačkog sustava.
"Naglašava činjenicu da je predsjednik jedini akter koji dobiva investituru izravno od naroda i traži manevarski prostor da u toku mandata bude glas naroda, upravo uz pomoć mehanizama "plebiscitarne demokracije". Politička kultura u tom modelu od predsjednika zahtijeva da, ako neki njegov zakonodavni koncept ne prođe na referendumu, on prizna gubitak legitimiteta i odrekne se predsjedničke funkcije", istaknuo je.
Milanovićeva kandidatura tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru
Gjenero je za Milanovića kratko prokomentirao da mu se čini da je za njega predsjednička kandidatura "tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru, u kome nije ostvario neki relevantan uspjeh".
S time se složio i politički analitičar Žarko Puhovski, ocijenivši da Milanović smatra da je njegova osoba, njegov karakter dovoljan program.
"Problem je što implicitno govori nešto slično kao i Škoro jer naš Ustav nema potrebu za predsjednikom s jakim karakterom. Naš sustav ima potrebu za predsjednikom koji je posrednik i pomiritelj, a to nije baš uloga koja bi se pripisala Zoranu Milanoviću", kazao je taj politički analitičar za Hinu.
No, za Škoru ipak smatra da tu ulogu može imati jer se, kaže, pokazao kao netko tko je izrazito pristojan, uvijek iznova odbija radikalne formacije zbog čega smatra da je on u tom pogledu bolji kandidat za pomiritelja.
Za aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović je komentirao da je ulogu pomiriteljice shvatila tako da je vrludala - "bila je jako desna, pa malo prema centru, pa opet desno". "To nije pomiriteljica, nije pokazala dovoljno čvrstoće. Zato je očito kod Milanovića slogan s karakterom više upravo kao polemika s Grabar-Kitarović kao onom koja nije pokazala dovoljno karaktera", ustvrdio je.
Škoro zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće
Za Škoru kaže da kao više-manje novo lice u političkom životu zapravo zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće "i to radi na jedan umiveniji i manje oštar način jer je drugo vrijeme".
"To je populistički program, populizam je danas zadnja politička moda i Škoro je na nivou suvremene mode onoga što se nosi u velikim centrima svijeta. To ga ojačava, a slabi ga pitanje koliko je desnica koja je iza njega jaka. Tim više što odbija čak i spomenuti termine ljevice i desnice, znači želi ostati neokrznut time, a bez desnice nema nikakve šanse. Samo s desnicom ne može imati dovoljnu podršku", ustvrdio je Puhovski.
S druge strane, kaže Puhovski, Milanović je čovjek kojeg ljevica želi, a opet on ne želi biti kandidat ljevice i za razliku od Grabar-Kitarović koja bi htjela biti kandidatkinja desnica - desnica nju ne želi.
"Imamo čitav niz kompliciranih relacija u kojima se meni i dalje čini vjerojatnijim da će u drugom krugu biti par Milanović i Grabar-Kitarović nego bilo koja druga varijanta, ali sada više niti ostale varijante nisu isključene", zaključio je taj politički analitičar.