"Milanović je putinofil", poručio je jučer premijer Andrej Plenković.

To je nešto na što bi trebala upozoriti lijeva oporba, SDP, Možemo i ostali. Ali zato što to kaže Plenković, ljevica to ne želi prevaliti preko usta. Ni sad, ni ranije, a vjerojatno neće ni do kraja njegova mandata.

I do vlastitog samouništenja.

"Milanović vodi neodgovornu, neozbiljnu, izolacionističku, te izrazito putinofilsku politiku koja će dovesti do toga da baš mi imamo najviše sluha za Putinov režim koji ubija Ukrajince", dodao je Plenković.

I upravo zato što to kaže Plenković, što to na političkoj sceni govori samo Plenković, Zoran Milanović može biti zadovoljan. 

Nitko uz Plenkovića

Jer, kao što veliki dio oporbe nije htio dići ruku za Plenkovića, pa stoga ni za Ukrajinu, tako se nitko neće pridružiti Plenkoviću u definiranju predsjednika Milanovića kao "putinofila". 

Iako za to ima dovoljno argumenata. I unatoč činjenici da bi upravo lijevoj oporbi, liberalima i socijaldemokratima, Putin trebao biti prirodni protivnik, a svi oni koji slijede Putinove obrasce, pokazuju razumijevanje za Putina ili se blisko druže s Putinovim pionirima (Viktorom Orbanom, Miloradom Dodikom i drugima), trebali bi im biti suparnici, a ne saveznici.

No to nije slučaj sa SDP-om, s Možemo i drugima. 

Oni izbjegavaju spomenuti očito i distancirati se od šefa države, kod njihova bivšeg šefa i od samozvanog šefa oporbe.

Lijevi uz Plenkija, desni uz Zokija

Pa stoga u Hrvatskom saboru dio socijaldemokrata diže ruku za Plenkovića i Ukrajinu, a ostatak oporbe, plus najveći dio desnice, slijedi Milanovićeve naputke. 

Milanović stoga ima savršenu poziciju. Ljevica ga se boji, a desnica se s njim slaže. Ljevica, kao kolokvijalni naziv za SDP i partnere, neće ga napasti jer i dalje tavori u njegovoj sjeni i vjeruje kako im on krči put prema vlasti, a desnica ga neće kritizirati jer naprosto dijeli njegove stavove. 

Dok Milanović svoje ratove s Plenkovićem vodi s desnih, suverenističkih, izolacionističkih, putinovskih pozicija koje idu prema razbijanju jedinstva EU-a i NATO saveza, ljevica se naočigled raspada pod pritiskom ove shizofrene pozicije. Kako napadati svog bivšeg lidera, navodno ljevičara, kad on ratuje s HDZ-om, ali to čini s pretežito desnih pozicija?

Strah, navika, politika

Pa Milanovića stoga može napadati Plenković, jer će to natjerati lijevu oporbu da ga zaštiti, da se s njim solidarizira ili da se naprosto pravi da se to ne događa, samo kako ne bi došla u konflikt s vlastitim stavovima. A iza njega će stati Peđa Grbin, Ivan Penava, Mostovci i druga vesela i raznorodna družina.

Neki zbog straha, neki zbog navike, neki zbog oportunizma, neki zbog politike i stavova. 

Istodobno, Milanovićevi birači i dalje će misliti kako je to sve predsjednikova taktika zavaravanja protivnika, kao što će vjerovati da je Milanović doista najsnažnija oporba Plenkoviću. Pa makar se pritom ne slagali s njim.

Zokijevi taoci

Zoran Milanović tako je cijelu oporbu pretvorio u taoce svoje politike, pretvorio ih je u izolacioniste i suvereniste, u političare koji svojim odlukama u parlamentu navlače osmijeh na lice Vladimira Putina, boje se iznijeti stav ili strahuju da se taj stav ne poklopi sa stavovima Andreja Plenkovića.

U svemu tome Milanović pobjeđuje, pobjeđuje i Plenković jer se lijeva oporba politički, ideološki i vrijednosno naočigled rastače, pobjeđuje i HDZ jer mu raste rejting, samo gube oni koji bi trebali pobijediti HDZ.

Milanović doista vodi putinofilsku politiku jer unosi razdor u europske institucije, u NATO savez, sabotira nastojanja da se pomogne Ukrajini, snažnije kritizira Ukrajinu nego Rusiju, vodi ratove protiv Bidenove Amerike, umjesto protiv Putinove Rusije. 

Nema neprijatelja - samo HDZ

I unatoč svemu tome, on na političkoj sceni nema neprijatelja, pa čak ni kritičara, osim Andreja Plenkovića. Koji je stabilan na vlasti, čijoj stranci raste rejting, čija koalicija je konsolidirana i kojemu je falilo četiri glasa u parlamentu da provuče svoju odluku o obuci Ukrajinaca.

I četiri glasa da pokaže Milanoviću kako ima dvotrećinsku većinu za opoziv predsjednika.

Ali opet, Plenkoviću odgovara "putinofil" na Pantovčaku, odgovaraju mu ratovi s predsjednikom, umjesto s opozicijom i njihovim liderom, kao što Milanoviću odgovara da ga napada premijer i lider HDZ-a. 

Predsjednik i premijer uhvatili su hrvatsku politiku u svoje škare i postojano ju dave i guše, ne dozvoljavajući ikome da dođu do zraka i do riječi. 

Onako baš "putinovski".