Andrej Plenković učinio je jučer Zoranu Milanoviću veliku uslugu.

Komentirajući zahtjev predsjednika Republike za sazivanjem izvanredne sjednice Hrvatskog sabora o HEP-u i štrajku u pravosuđu, premijer je poručio kako se "Milanović sada u potpunosti razotkrio kao predsjednik koji je na strani oporbe i koji svjesno postaje sudionik njihovih predizbornih aktivnosti".

Plenković je time isporučio na Pantovčak predizborni dar umotan u crvenu mašnicu i ukrašen čestitkom. 

Milanović se dosad tako uspješno kamuflirao da su mnogi njegovi birači zaključili kako neće opet začepiti nos da bi glasali za njegov drugi mandat, te da je svojim djelovanjem zapravo više pogodovao HDZ-u i dizao rejting Andreju Plenkoviću.

Mogao mu je zahvaliti

A sada ga je Plenković napokon "autao" i pogurnuo u naručje oporbenih stranaka i birača. Da mu je htio napakostiti, zahvalio bi mu na sazivanju sjednice i pohvalio da je učinio najveću moguću uslugu njemu i HDZ-u.

No to bi već bilo previše. Milanović je dovoljno dugo obilazio oko plinske afere, ignorirao sukobe, izbjegavao komentirati krizu, a kad je napokon progovorio, relativizirao je njezinu težinu tvrdnjom kako se nekad "muškije kralo". 

Ipak, pritisak oporbenih stranaka i javnosti bio je očito prevelik da bi Milanović dalje nastavljao ignorirati ovu aferu i prodavati neutralnu poziciju između oporbenih zahtjeva i HDZ-ova zataškavanja afere.

Kriva oporba

Doduše, Milanovića su i dosad optuživali da je bio na strani oporbe, ali previše puta bio je na strani antivakserske, suverenističke, populističke, proruske, antieuropske, nacionalističke oporbe.

Sada ga je Plenković vratio na stranu one "prave" oporbe koja je Milanoviću osigurala prvi mandat, a od koje Milanović sada očekuje da mu osigura i drugi.

Nije Milanović sazvao ovu sjednicu jer je smatrao da to treba učiniti. Uostalom, javno je poručivao da se ne želi svrstavati, da je skeptičan prema ustavnim odredbama koje se dosad nisu koristile, da to uopće nije tako velika afera. Niti ju je sazvao samo zbog interesa javnosti, a još manje zbog interesa oporbenih stranaka.

Učinio je to prvenstveno radi sebe.

Podrška stranaka

Učinio je to kako bi se na ulasku u predizbornu godinu u očima birača čvršće pozicionirao protiv HDZ-a, ali i kako bi osigurao podršku oporbenih stranaka u borbi za drugi mandat. Bila je to prijelomna točka u odnosima predsjednika i oporbenih stranaka. I Milanović je prelomio.

Predsjednik će biti sretan, sretna bi trebala biti i oporba.

Uz još jednu malu zadršku.

Kao što je Milanović godinama svojim nastupima i svojim kontroverznim porukama zasjenjivao i marginalizirao oporbene stranke i njihove lidere, tako će sada ponovno biti fokus na Milanoviću koji je toj oporbi izašao u susret, koji je toj oporbi pomogao, koji je proglašen liderom te oporbe osuđene da kaska za šefom države.

Oni su ga nagovarali, on se udostojio poslušati ih.

Kreativni HDZ

Na tu kartu sada igra i HDZ čiji Gordan Jandroković govori o da je predsjednik "ušao u deal sa slabom i nekreativnom oporbom". Valjda nasuprot kreativnom HDZ-u koji na sve načine nastoji zataškati aferu.

Uglavnom, tako će glasiti HDZ-ov narativ: Milanovića se proglašava liderom oporbe, kako bi mu se time pomoglo da vrati podršku i glasove oporbenih birača, dok se oporbene stranke ponižava i omalovažava. 

U čemu doista ima logike: nije Zoran Milanović glavni protivnik HDZ-a, već je to lijeva oporba protiv koje HDZ ide na parlamentarne izbore.

Uglavnom, oporba je izborila izvanrednu sjednicu, HDZ ju je zakazao u vikend maratonu, a Plenković je Milanoviću pomogao da se vrati u staro političko jato.

Pobjeda je ovdje ipak ju očima promatrača.