Filozofija “Ja ratujem sam” lansirala je Zorana Milanovića na vrh popularnosti hrvatskih političara. Prema zadnjem Crobarometru, pozitivan dojam o njemu, u travnju, ima 47 posto građana, što je pet posto više od Plenkovićeva rezultata.
O premijeru Plenkoviću pozitivan dojam ima 42 posto ispitanika. Milanoviću su građani honorirali “Stop” Đuri Sessi, čini se da su mnogi njegovoj aktivnosti pripisali i neizbor Ivana Turudića na vrh Visokog kaznenog suda, a prijedlog Zlate Đurđević, obrazovane, nekorumpirane, neumrežene osobe za predsjednicu Vrhovnog suda također mu je donio bodove.
Premijera se doživljava kao silu “statusa quo”, čovjeka koji rukama i nogama brani privilegije svoje stranke - i šire gledano, kaste - dok se Milanovića percipira kao čovjeka koji, uglavnom jezikom, želi razoriti taj sustav i otpočeti nešto novo.
Većina građana, njih 51 posto, ima naime negativno mišljenje o Plenkoviću. Milanovića negativnim ocjenjuje 47 posto Hrvata, što će reći da je predsjednik podijelio Hrvatsku točno napola, kao jabuku.
Obojica su, doduše, nešto pali u odnosu na ožujak.
Iznenađujuće je da se jedan, zasad lokalni - metropolitanski, ali ipak ne i nacionalni igrač - probio na treće mjesto. To je Tomislav Tomašević, lider Možemo!, s potporom od 39 posto građana koji o njemu misle pozitivno.
Onih koji o njemu misle negativno je 29 posto. To je dokaz da Hrvatska želi promjene. No Tomaševića podupire i 42 posto članova HDZ-a, što je vrlo netipično za tu stranku čije članstvo vrlo rijetko “šara” (o visokoj lojalnosti govori i činjenica da Plenkovića podupire čak 92 posto HDZ-ovaca).
Među biračima SDP-a najpopularniji je Zoran Milanović s potporom od 90 posto, zatim Peđa Grbin sa 71 posto, a na trećem se mjestu i kod njih našao Tomašević s potporom od 61 posto. Ispitanici ključnim problemom u zemlji vide nezaposlenost (19,5 posto).
Slijede korona, neučinkovito organizirano procjepljivanje stanovništva (17,4 posto ispitanika), korupcija i kriminal na visokoj razini (12,7 posto).
Peti po redu je nizak standard i niske plaće (6,7 posto), što dokazuje da ljudi ne bježe iz Hrvatske zbog siromaštva, nego zbog loše, korumpirane i neefikasne vlasti koja brine samo o sebi. Istraživanje je provela agencija Ipsos na 986 građana metodom osobnog razgovora od 1. do 20. travnja.