"Pitanje je hoću li uopće glasovati na ovim izborima jer taj glas može biti odlučujući", poručio je Zoran Milanović u srpnju 2020. godine, neposredno uoči parlamentarnih izbora.

Time je predsjednik Republike poslao poruku kojom je demoralizirao i odbio građane od izlaska na izbore na kojima su HDZ i Andrej Plenković odnijeli uvjerljivu pobjedu.

Milanović nije tada želio da ga se pita za koga je glasao, kao da je to pitanje koje se ikada postavlja i na koje se mora dati odgovor. Premda je njegova prethodnica Kolinda Grabar Kitarović na biračkom mjestu 2015. godine skandalozno fotografirala birački listić, za svaki slučaj, ako je netko bude pitao.

Milanović je svojom porukom neizravno nanio štetu oporbi.

Neutralnost s Pantovčaka

Danas, pak, na pozive oporbenih stranaka da sazove izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora zbog afere u HEP-u i višetjedne blokade pravosuđa, Zoran Milanović jutros je odgovorio kako je "skeptičan prema odredbama Ustava koje 30 ili 20 godina nisu korištene", te da je svjestan da time "staje na nečiju stranu otvoreno".

"Neću proceduralno zauzimati ničiju stranu, iako je osobno zauzimam, moji stavovi su jasni", kazao je jutros predsjednik države.

Oporba bi tako mogla dobiti definitivni odgovor na pitanje na čijoj strani je Zoran Milanović: na strani oporbe koja traži daljnju saborsku raspravu o HEP-u i štrajku pravosudnih službenika ili na strani HDZ-a koji je raspustio Sabor i nada se da će preko godišnjih odmora afera definitivno ugasnuti.

Na strani HDZ-a

Milanović prije tri godine čak ni kao privatna osoba nije ispunio građansku dužnost i glasao na parlamentarnim izborima - da ne bi njegov glas bio "odlučujući" (!) - a sada je i kao predsjednik države nesklon tome da ispuni svoju ustavnu mogućnost i sazove sjednicu Hrvatskog sabora.

Kako ga se ne bi optužilo da je na strani oporbe.

Pa je spremniji nositi se s optužbama da je na strani HDZ-a.

Naime, neutralnost u obračunu vladajućih i oporbe oko gorućih političkih tema može se doživjeti i kao pristranost.

Zašto se Milanović toliko boji da ga se ne proglasi pristranim? Kad ionako svojim nastupima prečesto ostavlja dojam da mu nije problem probiti mnoge druge granice: političke, ideološke, svjetonazorske, zakonske, pa i granice elementarne pristojnosti.

Probija granice

Zašto se Milanović, predsjednik izabran na platformi liberalne ljevice, toliko plaši optužbe da bi sazivanjem sjednice Sabora izašao u susret oporbi? Kad je svojim nastupima i izjavama proteklih godina često zauzimao strane, pa i onda kad je time nanosio štetu svom ugledu, reputaciji Hrvatske, pa i prkosio stavovima svojih birača.

I čijih se kritika Milanović boji? Plenkovićevih? Zar je to presudno u njegovu razmišljanju?

"Zadužili smo druge ljude unutar opozicije da budu ti koji će kontaktirati predsjednika", objasnila je Sandra Benčić, a Novi list provjerio kod Peđe Grbina kako će reagirati ako Milanović ne bude kooperativan, na što je šef SDP-a odgovorio kako nije spreman izjasniti se dok Milanovićeva odluka ne bude poznata.

Što bi, kako sada stvari stoje, mogla biti konačna točka raskida oporbe i Milanovića.

Pogubnije za Milanovića

To bi bilo pogubnije za predsjednika, koji računa upravo na oporbene birače u borbi za drugi mandat, kao i na podršku oporbenih stranaka u toj utrci, nego za samu oporbu koja je proteklih godina bila u sjeni šefa države, a nekad i u poziciji njegova taoca.

Milanović nije izašao na zadnje parlamentarne izbore da ga ne bi optužili da je glasao protiv HDZ-a, šaljući time poruku biračima da nije bitno hoće li oni izaći na izbore, a što je otvorilo Plenkoviću vrata prema uvjerljivoj pobjedi, a sada neće sazvati sjednicu Sabora kako ne bi stao na stranu oporbe.

Iako se proteklih godina u mnogo navrata s tom oporbom razišao u stavovima.

Što je tako strašno?

Što bi sada bilo toliko strašno u saborskoj raspravi koja ionako neće uroditi nikakvim epohalnim zaključcima? Milanović se boji da će ga Plenković optužiti da je "šef oporbe"? Možda je to bolje nego da ga oporba optuži da je jatak HDZ-a.

U tom slučaju, Milanović će izgubiti glasove koje je već imao, ali neće dobiti glasove na koje nikad nije ni mogao računati. 

Ukoliko se ovdje, kako je i sam jutros rekao, radi o "kriminalnom nemaru", onda to u najmanju ruku zaslužuje raspravu u parlamentu.
Milanović se pritom ne mora osobno izjašnjavati: treba samo otvoriti vrata Hrvatskog sabora kako bi izabrani zastupnici radili svoj posao. 

To je najmanje što može učiniti. Ne samo za oporbu, nego i za hrvatsku javnost i hrvatske građane.