I opet nije izgubio izbore. I opet nije završio u zatvoru.

Milan Bandić otišao je naglo, iako se njegov odlazak očekivao već godinama, praktički desetljećima. Još od prve smjene s mjesta gradonačelnika, pa od onog moždanog udara 2003. godine, pa uhićenja, pa još nekoliko izvanrednih odlazaka u bolnicu, Bandić je za mnoge bio gradonačelnik koji je stalno odlazio, a na kraju sve iznenadio svojim odlaskom.

Vladao je dvostruko dulje od Franje Tuđmana. Vladao je Zagrebom apsolutistički kao što je Tuđman vladao Hrvatskom.  Poistovjećivao se sa Zagrebom kao Tuđman s Hrvatskom. I na kraju je otišao kao Tuđman, zbog bolesti.

Dobar dio građana Zagreba mogao bi sada odlazak najdugovječnijeg gradonačelnika u povijesti dočekati kao svjedobno Tuđmanov odlazak, s dubokim olakšanjem.

Kraj ere

Bandić je otišao dva mjeseca prije lokalnih izbora koje je trebao izgubiti, kako bi se i politički zaokružila njegova dominacija metropolom i završila era kontroverzne, koruptivne, klijentelističke vladavine. Trebao je izgubiti da bi Zagreb pobijedio.

A otišao je i prije okončanja sudskih postupaka zbog svih afera kojima je obilježio svojih šest mandata na čelu Zagreba. Sudska presuda bila bi katarzični epilog vladavine kakva nije viđena u modernoj povijesti Hrvatske.

Bandić je bio populist, demagog, oportunist, čovjek bez ideologije, spreman na paktiranje sa svim ideologijama. Bio je lokalni diktator koji je metropolu podredio sebi i mreži svojih suradnika, njegovao je dojam nezamjenjivosti i nepogrešivosti, prodavao je dojam da se bez njega ne može ništa riješiti ni napraviti, pretvorio je Zagreb u palanku s provincijskim duhom, pravo Potemkinovo selo.

Kao što je bio problem Zagreba, Bandić se promovirao i kao njegovo rješenje.

Tek će se vidjeti hoće li njegov odlazak nakon iznenadnog srčanog udara biti rješenje za sve zagrebačke probleme.

Centar odahnuo

Centar grada koji je s Bandićem bio godinama u otvorenom ratu vjerojatno će odahnuti, periferija koja je s Bandićem - i od Bandića - živjela vjerojatno će se osjetiti napuštenom. A grad koji se nekako smatrao boljim od gradonačelnika kojega je dvadeset godina uredno birao, sada mora izabrati njegova nasljednika.

Bit će to još teži problem nego dok je Bandić bio živ.

Oni koji su se pripremali na izbore samo kako bi glasali protiv Bandića, sada će morati razmisliti za koga bi zaista htjeli glasati. Oni koji su Bandiću namještali lažne kandidate, poput HDZ-a s Davorom Filipovićem, morat će razmisliti je li im kasno da povuku kandidata i predlože nekog tko zaista ima šanse za pobjedu.

Bandić umjesto Bandića?

Jer, ako se godinama čekao Bandićev odlazak i pripremao teren za dan kad Bandića više ne bude, sada se čini da nakon njegova odlaska ostaje puno pitanja. Što bez njega, tko nakon njega, tko umjesto njega.

Osim što Zagreb nakon Bandića ostaje ruševina, doslovna i koruptivna, osim što iza Bandića ostaje nered, financijski, organizacijski, politički, ostaje i pitanje njegova nasljednika na čelu klijentelističke mreže koju je dvadeset godina pomno pleo. Bandić je na koncu bio figura. Sad će se tražiti nova.

Sad će se vidjeti tko će biti novi Bandić nakon Bandića. I još važnije, tko će biti Bandić koji će iz Zagreba rastjerati zle duhove Bandićeve vladavine.

Mnogi su ostali bez zaštitnika, bez uzdanice i sponzora, ali i bez dežurnog krivca i bez alibija.

Bitka za Bandićevu ostavštinu - i ostatke Bandićeve vladavine - bit će žešća nego što bi se očekivalo. Sigurno je jedno: Zagreb nikada više neće imati ovakvog gradonačelnika. Što zvuči kao utjeha. 

POGLEDAJTE VIDEO: Preminuo je Milan Bandić