Pisala sam i ministrici socijalne politike Bernardici Juretić. Naravno, nitko mi nije odgovorio. Sad ne znam što i kako dalje napraviti.
Ovako govori Dušica Martinović iz Petrinje, koja je zbog kćerkice Zarre (2,5) doživjela ne samo nepravdu nego i ucjenu u tamošnjem Centru za socijalnu skrb. Zarra je rođena s Downovim sindromom, za koji je općepoznato da sa sobom nosi i druge dijagnoze te da je cjeloživotno stanje koje se ni na koji način ne može izliječiti ili promijeniti. Već prije navršene godine Zarrina života, Dušica je za kćerkicu uspjela ostvariti invalidninu u punom iznosu od 1250 kuna, no prije nego što je djevojčica navršila dvije godine, centar je odlučio Zarri u potpunosti ukinuti invalidninu bez obrazloženja.
- Suprug i ja smo došli u centar, a tamo su nam rekli da nam umjesto invalidnine nude naknadu za njegu u iznosu od 500 kuna pod uvjetom da se ne žalimo. Ako to nije oblik ucjene, ne znam što je. Naknadu smo dobili, ali smo isto tako odlučili iskoristiti svoje pravo na žalbu. Dvaput su nam žalbu odbili i nakon toga onih 500 kuna smanjili na 350 jer sam, kao, na produljenom rodiljskom zbog Zarre - priča mama Dušica, koja se pita je li smanjenje iznosa za njegu bila svojevrsna kazna za poslane žalbe.
Dušica sad razmišlja što dalje poduzeti kako bi istjerala pravdu za svoje dijete. Osim toga, troškovi za skrb o Zarri su veliki. Tu su stalni odlasci na razne pretrage i kontrole, a troškovi će i rasti.
- Svjesna sam da se više nikad neću moći vratiti na posao s punim radnim vremenom zbog brige o Zarri - kaže Dušica, koja status njegovatelja nije ni tražila jer su joj u startu rekli da nema nikakve šanse.
Zakon treba hitno mijenjati
Primjer Dušice i kćeri Zarre zorno govori o tomu kako se propisi tumače s ciljem da se uštedi na nemoćnima i bolesnima.
Država otežava, umjesto da je obrnuto
Zarra je dijete koje zahtijeva mnogo rada, truda, njege i zalaganja. Umjesto da država mami to olakša, nažalost, obrnuto je.