Kako biste doživjeli 106 godina, stvari treba prihvaćati kako dođu: ako su dobre, sve u redu, a ako nisu baš tako dobre, opet je dobro! I njih treba prihvatiti.

Tako kaže Šimica Boca zvana Šika iz Islama Latinskog u zadarskom zaleđu, koja je 106. rođendan proslavila 16. veljače. No Šika se ne drži baš svojih savjeta jer se stalno žali kako ne može na noge. Vitalna starica još hoda, ali joj zatreba oslonac, pa zbog toga i nije najsretnija! A to što je uvukla konac u ušicu igle u samo nekoliko sekundi i bez pomoći naočala, to je njoj ­najnormalnije.

- Još sama sebi zakrpam kad se što raspara -­ kaže. Do svoje stote nikad nije bila kod liječnika niti je ikad imala gripu, a i danas su joj krvna slika, šećer i tlak kao u djevojke. Sa sto godina prvi put je pala, ozlijedila se i dobila umjetni kuk.

- Kad padnem drugi put, nema me više. Jadan je onaj tko ne more! Na moju stotu godinu devet ljudi u selu je pokosilo, a ja ostala, zaobišlo me. Bilo meni drago ili nedrago, moram živjeti - pomirljivo će. Ponekad slabije čuje, ali ako joj se netko obrati glasnije, odmah se buni zašto viče. A njezina mudrost dugog življenja je u tome da se nikad ne najede do kraja. Nikad nije išla na jako dnevno sunce nego samo u rano jutro i u predvečer. Preporučuje težak rad bez kukanja i “ajmekanja”.

- U životu mi je najdraže bilo dok sam mogla sve raditi i blago gledati (čuvati). Imala sam šest godina kad su me prvi put poveli na pašu. Pamtim to kao danas. Sad mi drugi sve donose. Ni dite ne mogu prihvatiti u ruke - priča Šika. 

A sama je rodila jedanaestero djece, ima po 11 unučadi i praunučadi te prapraunučicu od godinu dana. Preživjela je i dva svjetska rata te Domovinski rat. Osobnu iskaznicu napravila je tek 2012. godine kad je imala 103 godine i tvrdi da je do tada bez problema bila bez nje. Kaže da je danas život bolji nego prije, ali da su se ljudi nekad više međusobno poštovali te da su puno više pjevali nego danas.