I danas zahvaljujem Bogu što sam živ. Nakon ranjavanja sam bio u tako teškom stanju da me suborac htio ubiti da me spasi muka. To mi je priznao tek nedavno i nitko, pa ni liječnici, nisu vjerovali da ću preživjeti, počinje svoju dramatičnu priču bivši pripadnik Tigrova, Zagrepčanin Drago Prša (48).
POGLEDAJTE VIDEO:
Ovaj dragovoljac Domovinskog rata obrani Hrvatske priključio se 1991. godine kao pripadnik specijalne policije Rakitje. S Tigrovima je prošao sva bojišta, no teško je stradao 9. kolovoza 1992. godine u dubrovačkom zaleđu. Kao zapovjednik satnije svoje je ljude vodio na poziciju Popovo polje. Položaj je bio težak, a prije no što mu je metak potpuno raznio dio vilice, sa snajperistom se čuo preko motorole.
- Neprijateljski snajperisti često su nam se ubacivali na frekvenciju. Moje je kodno ime bilo Gavran 3. Kad sam se javio, snajperist mi je rekao: ‘Ovdje Mujo iz Trebinja, imam američku pušku za bizone s prigušivačem i sve vas ustaše ću pobiti’. Pitao sam ga gdje je, a on mi je odgovorio da je među nama. Nisam mu vjerovao, no nekoliko minuta kasnije nekoliko mojih ljudi je jako teško ranio - svjedoči hrabri branitelj Prša.
Metak mu je ušao u usta i raznio cijelu vilicu. Pao je na leđa i osjetio nemoć. Uspio je dopuzati par metara dalje do suborca Dubravka Leskovara koji ga je stavio na leđa i dva sata nosio do sela.
- Tamo je bio sanitet. Krvario sam, no ne obilno, a nakon što su mi sanirali ranu, sanitetom su me prevezli u vojnu bazu na Kleku. Kad su mi očistili ranu, transportirali su me do dubrovačke bolnice - svjedoči Prša. Iako je bio potpuno priseban, svi koji su ga vidjeli bili su uvjereni da ovo teško ranjavanje neće preživjeti. Njegovom ranom bili su zgroženi čak i liječnici u dubrovačkoj bolnici.
- Nisu mi mogli čak ni čistiti ranu. Svojim sam rukama iz te rupetine u vilici bacao zdrobljene kosti, meso, zemlju, kamenje i sasušenu krv. Nakon pet dana transportirali su me na zagrebačku Šalatu. Liječnik mi je pritom rekao: ‘Sinko, imao si jako puno sreće. Trebalo bi proći još ratova i ratova da netko ovako gadno strada i preživi’ - svjedoči Prša. S ratišta je u bolnicu otišao sa 110 kilograma, a u Zagreb došao sa 60.
- Na Šalati me preuzela dr. Naranđa Aljinović. Pregledala me, dala mi antibiotike jer je upala bila strašna i pitala me da li joj vjerujem. Potvrdio sam joj kimanjem glave jer nisam mogao jesti ni pričati. Sve sam pisao na papir. Pri takvim ozljedama vilice obično se uzima dio kosti buta ili podlaktice, no meni je nedostajao prevelik komad, te se doktorica dosjetila uzeti mi dio rebra i presaditi mi ga - smiješeći se govori Prša. Operacija je trajala 12 sati, a Prša je nakon toga mjesecima učio gutati slinu, žvakati i pričati.
- Prva dva tjedna dobivao sam infuziju. Gutati sam naučio sam, a prve riječi promucao sam psujući jednom mladom doktoru. Naime, sjeo je na moj bolnički krevet i počeo me zadirkivati i u jednom sam mu trenutku opsovao mater i promucao da li vidi da ne mogu. On se nasmijao i rekao: ‘Vidiš da možeš!’ Kad sam shvatio da sam progovorio, zaplakao sam - svjedoči Prša.
Sa svojim invaliditetom, kaže, normalno živi i dobro se nosi. Teško mu je žvakati, a vilica ga zaboli kada duže priča. Nakon što je preživio teško ranjavanje i nekoliko operacija te dobio novi život, Drago se oženio. I danas je, nakon svega potpuno okrenut obitelji, voljenoj supruzi i kćerki (18).
Ovo Prši nije prvo ranjavanje. Tri mjeseca prije no što mu je raznesen dio vilice, metak mu je prošao kroz lijevo rame i izašao kroz desno, i to na položaju Lisnik. Spasio ga je suborac koji mu je remenjem imobilizirao ramena. Nakon svega Prša danas živi život punim plućima.
I danas je zahvalan liječnici koja mu je dala da živi
Drago Prša (lijevo) imao je 24 godine kad je teško stradao. Kao pripadnik legendarne postrojbe Tigrovi prošao je sva ratišta. I danas je beskrajno zahvalan kirurginji Naranđi Aljinović, koja mu je na Šalati pružila priliku da normalno živi.