Ove godine obilježava se 75 godina od oslobađanja Auschwitza. U logoru je nestalo i ubijeno više od milijun ljudi, a logor smrti je oslobođen 27. siječnja ulaskom sovjetskih vojnika. Narednih dana donosimo seriju tekstova o Holokaustu, povodom skorašnjeg Dana sjećanja na Holokaust
Bilo je oko pet popodne i policajac Espedito Dias baš se spremao predati smjenu kolegama, kad mu je zazvonio telefon. Glas s druge strane žice bio je paničan. U mirnom obalnom gradiću Bertiogi nedaleko Sao Paola, na pješčanoj plaži Enseanda ležalo je tijelo starijeg muškarca.
Sjeo je u automobil i pojurio prema plaži, no kad je stigao, gotovo nikog više nije bilo. Pored tijela stajala je uplakana Austrijanka Liselotte Bossert.
- Ništa se više nije moglo učiniti. Čovjek je ležao i nije davao znakove života - prisjetio se mnogo godina kasnije umirovljeni policajac Dias.
Kako je zapisao u svom izvještaju – smrt je nastupila 7. veljače 1979. godine u 17:45, a izvještaj je dovršen oko 18:30 tog dana. U zapisniku je također pisalo da je umro Wolfgang Gerhard, mehaničar, nastanjen u Sao Paolu, od srčanog udara dok je plivao.
Tek šest godina kasnije, točnije 1985. godine svijet će saznati da je jedan od najokrutnijih nacističkih zločinaca, poznati Jozef Mengele umro na brazilskoj plaži od srčanog udara. Identificirali su ga zahvaljujući njegovom sinu Rolfu Mengeleu koji danas živi u Njemačkoj sasvim povučenim životom.
O svom ocu, koji nikad nije dočekao ruku pravde, danas više ne daje izjave, ali je o njemu mnogo govorio tih 80-ih, kad se potvrdila smrt monstruma koji je u logoru Auschwitz i još nekoliko nacističkih logora, nad živim ljudima provodio laboratorijske pokuse od kojih su tisuće, među kojima najviše djece, umirali u najtežim mukama.
Rolf je progovorio o ocu tek kad je ovaj već bio mrtav. Mengele je sina Rolfa dobio 1944. godine u prvom braku s Irene Schönbein, koju je upoznao 1939. godine u Leipzigu. No, Rolf je oca vidio samo tri puta u životu. Prvi put kad je imao tek nekoliko mjeseci i tog susreta se ne sjeća.
Idući put Rolf je imao 12 godina i susret s ocem dogovorili su u Švicarskoj u jednom zimovalištu.
- Nisam imao pojma da je to moj otac jer su mi svi govorili da je to moj ujak. Kako sam kasnije saznao, otac je tamo doputovao pod lažnim imenom u tajnosti. Predstavili su mi ga kao 'ujaka Fritza', a s nama je bila i udovica njegovog brata - Martha - prisjetio se jednom Rolf, a nakon tog zimovanja Mengele se vratoi u Argentinu.
Kad je postao stariji, Rolf je od majke saznao tko je njegov otac i da ga je zapravo vidio posljednji put u Švicarskoj. Otac i sin su ostali u kontaktu preko brojnih pisama, a Mengele je od tada nekoliko puta promijenio adrese, živeći u nekoliko južnoameričkih država. Pobjegao je iz Argentine 1960. kad su izraelski agenti u Buenos Airesu uhvatili još jednog nacističkog zločinca – Adolfa Eichmanna.
Konačno, 1977. godine Rolfu je majka javila da ga otac želi vidjeti jer da je doživio srčani udar i da bi bilo dobro da ga posjeti jer je već star.
Voditelj je bio Phil Donahue i kao uvod u emisiju pročitao je nekoliko stranica iz Mengeleove biografije koju je napisao Gerald Posner zahvaljujući upravo Mengeleovom sinu koji mu je ustupio brojne dokumente i bio voljan pomagati cijelom timu povjesničara, koji su surađivali na knjizi.
I tih nekoliko rečenica bile su stravične i svjedočile su o zvjerstvima koja su u logorima počinjena nad djecom, koja su bila živa spaljena.
Na pitanje voditelja vjeruje li da je to što je pročitao istina i da je njegov otac kriv za to, Rolf je odgovorio:
- Jedino što znam je da ne treba sumnjati u svjedočanstva preživjelih. Majka mi je rekla da je jednom posjetila oca u logoru i on joj je rekao 'ne znam tko je odgovoran za sve što se ovdje radi'. Smatrao je da je on samo tu da izvršava naredbe. Znam jedino da moj otac nije kreirao logore, niti izdavao naredbe da se radi to što se radilo - odgovorio je.
U emisiji Rolf se sukobio i s autorom knjige koji je rekao da je i Rolf bio dio zavjere jer nije želio odati adresu svog oca, niti objaviti 1979. godine da se obustavi potjera za njim jer je mrtav.
- To nije istina. Ja nisam bio dio nikakve zavjere, nego njegov sin koji je pisao ocu na desetke pisama i koji je od njega dobivao na desetke pisama. Osjećao sam prema njemu sažaljenje kao što svaka obitelj osjeća sažaljenje prema članu obitelji koji je u zatvoru. A on je bio u izgnanstvu i progonjen, živio je u strahu da ga ne uhvate. Ja sam bio dijete kojem je majka govorila da otac nije kriv za sve strahote koje su se događale u logorima. Iako sam ga vidio dva puta u životu, ipak je bio moj otac i mislim da nitko na svijetu nije imao pravo tražiti od mene da ga izdam. Proveo sam cijeli život živeći u konfliktu. Bio sam i sam u velikom strahu kad sam se odlučio otputovati mu u posjetu jer sam se bojao da me ne slijede agenti - rekao je Rolf Mengele.
- Smatrao sam da je u redu da posjetim oca nakon toliko godina pisanja pisama čovjeku koji mi je bio zapravo potpuni neznanac. Sjeo sam u avion i otputovao u Brazil. Došao sam pred neku omanju kućicu a na vratima vrta stajao je neki sitni starac. Zapravo mi se činio vrlo malen, nekako slabašan. Pokušao sam odglumiti da sam dirnut našim susretom, tim više jer sam znao da je to iznimno važan događaj u njegovom životu i da neće više imati prilike za takve obiteljske susrete - prisjetio se Rolf.
Sjeća se i da je otac zaplakao.
- Oči su mu zasuzile, a kad se pribrao, počeo se prema meni ponašati kao da sam heroj. Naime, ja sam bio jedini iz obitelji koji ga se usudio posjetiti i to je za njega bilo herojstvo. Kako je on to shvaćao – probio sam se kroz 'neprijateljske linije' da bih došao do njega - otkrio je.
Na pitanje zašto nije objavio 1979. godine da mu je otac mrtav, Rolf Mengele je ispričao zašto to nije učinio.
- Kad su mi javili da je otac umro, pozvali su me njegovi prijatelji s kojima se tamo družio, pored ostalih i Liselotte Bossert i njezin suprug koji su bili uz njega u trenutku smrti. Predali su mi njegove dnevnike i još neke njegove osobne stvari. I oni su me molili da nikome ne govorim da je umro, jer će onda oni biti u velikoj opasnosti i da bi i oni mogli nastradati. Nisam mogao izdati te ljude i opet sam postao talac situacije i okolnosti za koje nisam kriv- rekao je Rolf Mengele.
- Nitko mi ne bi vjerovao, tražili bi dokaze. Pa i sad kad su forenzičari potvrdili da je mrtav, mnogi nisu isprva vjerovali. No, na temelju rendgenskih snimaka i antropoloških dokaza, koji su to potvrdili, a ja sam u tome pomogao, dokazalo se da više nije živ - rekao je Rolf Mengele koji je nakon objave biografije došao i u konflikt s mnogim članovima svoje obitelji jer su ga smatrali izdajnikom vlastitog oca.
- Dio moje obitelji i dalje su vlasnici velike i uspješne kompanije koju je osnovao moj djed po ocu. No, nemam u toj kompaniji nikakvih udjela jer su me se odrekli - govori Rolf Mengele.
Kako je rekao, ni njegov otac nije uzeo nikakav novac od kompanije, a to što je živio običnim životom, na rubu siromaštva u Južnoj Americi, to mu je spasilo život.
- Agenti koji su ga tražili uvijek su obilazili kvartove s vilama, osiguranjem i visokim ogradama, a ja sam oca zatekao u potleušici u slumu Sao Paola, daleko od raskoši. Raskošno je živio prvih godina u Argentini, pa je tamo čak zadržao i pravo ime i njemačku putovnicu, no kasnije to više nije bilo tako - nastavio je.
Rolf Mengele je postao odvjetnik, a nakon izlaska očeve biografije i nekoliko intervjua, više nikada nije nastupao u javnosti. Živi povučenim životom u Njemačkoj, a po izlasku knjige, Rolf je potpisao s izdavačima ugovor u kojem je tražio da se 20 posto zarade od prodaje knjige uplati svim preživjelim Mengeleovim žrtvama.
- To što nisam htio odati očevu adresu ne znači da ga opravdavam za takva zvjerstva koja su počinjena nedužnim ljudima. Za to nema opravdanja - rekao je Rolf koji je u međuvremenu prezime promijenio u Jenkins i koji cijeli život ispašta zbog zločina vlastitog oca.