Učenici trećeg razreda sklonili su kujicu s hladnoće i svaki dan brinuli se o njoj, pa je s njioma provela i tjedan dana na nastavi u školi kod Osijeka. Sada ona traži prijevoz do Zagreba.

Djeca škole u Ivanovcima, u blizini Osijeka, u sklopu nastave su izašla sa svojom učiteljicom Ljiljanom Marinjak promatrati prirodu kada im je u susret došetala crna kujica koja je odmah osvojila srca svih devet učenika.

- Stigla je s ceste, došetala je prema nama. Bila je razigrana, vesela i pitoma. Učenici su se odmah igrali s njom, mazili su je. – objašnjava nam ova učiteljica koja i sama ima kućnog ljubimca i nikada ne bi dozvolila da djeci priđe pas koji im može nauditi.

Taj dan je bilo jako hladno. Djeca su primijetila kako se kujica trese od hladnoće i pitali su učiteljicu mogu li ju povesti u školu, na toplo. Ljiljana nam kaže kako djecu oduvijek uči da ne budu samo promatrači, da ne bježe od problema nego da se suoče s njim, a educira ih i o životinjama. 

- Predložili su da je utoplimo u razredu, a ja sam ju odmah uslikala i pokušala pronaći vlasnika. Primijetila sam da je kujica njegovana i socijalizirana i pomislila kako je nekome pobjegla - prisjeća se Ljiljana početka ove priče te nadodaje kako je traženje vlasnika prošlo bezuspješno. Ispostavilo se da je kujica lutala tjednima po okolnim selima.

Isti dan, kada su učenici odlazili kući, kujicu su ostavili vani, a ona se idućeg dana ponovno vratila. Učenici su joj dali ime Max, a onda su shvatili da je ženka pa je postala njihova Maxica.

- Maxica je djecu već trećeg dana čekala na autobusnoj stanici. Znala je da će djeca doći i jedva ih je čekala. Kada djeca dođu, ona s njima ide do škole - govori 48-godišnja učiteljica koja nadodaje kako je Maxica mirno slušala nastavu s dječicom.

Preko noći kujica nije mogla ostati u školi pa su joj učenici napravili improviziranu kućicu koju su stavili ispod nadstrešnice škole. Djeca su se organizirala svaki dan i brinuli se o psiću. Njih devet se ujedinilo. Iz mliječne kuhinje odvajali su hranu kako bi joj imali što dati za jesti.

- Jedan dan su za marendu imali krafnu i učenici joj nisu htjeli dati jer je bila čokoladna. Kada sam ih pitala zašto joj nisu donijeli jesti rekli su mi da psi ne smiju jesti čokoladu i predložili da joj odemo u trgovinu kupiti konzervu.- priča učiteljca.

Kujica u razredu na početku je trebala biti tajna, iako je Ljiljana od samog početka znala kako joj hitno treba pronaći stalni dom pa je fotografiju psića počela objavljivati u Facebook grupama.

- Stvari su se jako brzo počele odvijati, jedno jutro sam se probudila i vidjela da je moja objava podjeljenija više od 400 puta.- kaže Ljiljana koja je pomoću objave, Maxici pronašla vlasnicu Anu iz Zagreba, a samo joj je nedostaje prijevoz.

No u međuvremenu učiteljicu je netko prijavio. Ravnatelj škole obavijestio je Ljiljanu kako Maxicu više ne smije puštati u školu. Ljiljana se odmah javila lokalnoj udruzi “Aukcija za četveronošce Valpovo i Belišće” i požalila im se na problem.

- Ispričala sam im situaciju i rekla da moramo pronaći privremenog vlasnika Maxici dok ne primi cjepivo, a nju smo odmah pronašli i odveli je kod veterinara. On nam je rekao da je kujica stara između jedne i dvije godine - govori nam učiteljica i nadodaje kako će troškove cijepljenja i kastracije platiti od aukcije koja se organizira za pomoć životinjama.

Vrlo brzo Maxici su pronašli privremeni smještaj gdje će biti dok ne primi cjepiva. Ljiljana je sretna što je ovim dijelom dobila priliku biti primjer drugim školama.

- Javilo mi se jako puno ljudi, što je jako lijepo. Trenutno imamo nekoliko prijevoza do Zagreba. Gospodin iz Satnice mi se javio i rekao mi samo da mu pošaljem adresu i on odmah vozi Maxicu u njezin stalni dom - govori Ljiljana koju je oduševila lavina dobrih ljudi koja bi sve učinila da Maxica dođe u Zagreb.