Više od sto dana traje rat u Ukrajini. Tijekom tog vremena, prema IOM-u, svaka šesta osoba postala je interno raseljena osoba, mnogi Ukrajinci su otišli u inozemstvo, a neki su zauvijek izgubili svoje domove, posao i rutinu. No život ide dalje, rađaju se novi Ukrajinci koji će jednog dana postati nada nacije, neki u skloništama slave prve rođendane, a neki završavaju školu.
Pogledajte video: Rat u Ukrajini
Maturanti u ruševinama Černjihiva
Razgovarali smo s ukrajinskim fotografom Stanislavom Senikom, koji je na ruševinama u Černjihivu fotografirao maturante. Njegove fotografije objavio je Reuters. Ovo je bio njegov treći dobrotvorni projekt. Za mnoge ukrajinske maturante ove su godine zračni napadi i ruševine koje su ostale od škola zamijenile maturalne svečanosti u prekrasnim kostimima i raskošnim haljinama. Prema podacima Ministarstva obrazovanja i znanosti Ukrajine, od početka lipnja 2022. godine oštećeno je 1756 obrazovnih ustanova u zemlji, a 182 su potpuno uništene. Prije nego što se počeo baviti fotografijom, Stanislav (25) se profesionalno bavio sportom, osvajao europska prvenstva, a predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski uručio mu je nagradu za zasluge prema državi. Već tri godine bavi se fotografiranjem, podučavanjem ljudi fotografiji, fotografiranjem vjenčanja i individualnim snimanjem.
'Ovo je povijest'
Početkom rata Stanislav je odlučio da može pomoći više, prijavio se kao volonter i tražio načine da pomogne svojoj zemlji. Prvo je dao izvještaj u Ivano-Frankivsku (odakle dolazi) volonterima koji su vidjeli CNN, zainteresirali se za to, a onda im je momak dao izvještaj u Kijevu o tome što se događa u Ukrajini, kako bi što više ljudi znati o tome.
Drugi kreativni projekt bio je posvećen ukrajinskoj vojnoj temi, Stanislav je novac zarađen na aukciji poslao za potporu Oružanim snagama Ukrajine.
Treći projekt bilo je snimanje završnog albuma u Černjihivu na pozadini uništenih kuća. Ideja je bila sačuvati sjećanje na ono što se događa u zemlji.
- Mislim da je ovo povijest. Nakon pet - deset godina, ti će ljudi moći pokazati fotografije svojoj djeci. Jer riječi se obično zaboravljaju, postaju sekundarne, a takvi maturalni albumi trebaju se urezati u sjećanje i imati povijesnu vrijednost za našu djecu i za cijeli narod - rekao je ukrajinski fotograf za 24sata.
Rat mu je promijenio život
Govori da bi svojim očima vidio slike Holodomora, na primjer, svoje obitelji, onda se ovaj rat možda ne bi ni dogodio, možda bi priča bila drugačija. Drugi cilj ovog projekta bila je pomoć ljudima, jer fotografije donose dobre emocije i Stanislav je održao besplatno fotografiranje. On je počeo tražiti maturante iz Černjihiva koji bi pristali sudjelovati u takvom projektu.
Odazvala su se tri maturantska razreda i njihovi roditelji, no nisu se svi složili, neki su smatrali da to nije dobra ideja.
- Nekim roditeljima i učenicima ova ideja se nije svidjela, ali neki su shvatili da je to jako bitno. Dijelili su moje mišljenje, govori on.
Stasislav dodaje da svi maturanti s kojima je razgovarao planiraju upisati ukrajinska sveučilišta i ostati u Ukrajini. Djeca su dijelila priče o prvim danima rata, o tome kako su tenkovi vozili gradom, zgrade su rušene pred njihovim očima. Progonio ih je osjećaj da bi njihov dom mogao biti sljedeći.
- Sve priče o ratu djeca su prepričavala bez suza u očima, bez tuge, naprotiv, s optimizmom. Osjećali su da su to već doživjeli, ostavili u prošlosti, ojačali i otišli dalje, govori.
Ove godine nema haljina i proslava
Rat je Stanislavu promijenio život, on je, govori, primio do znanja što je stvarno važno, a što sporedno. Što je prioritet u životu, a što nije bitno. Počeo je još više cijeniti svoju obitelj, prijatelje i svoje zdravlje. Počeo je i više vremena posvećivati svom cilju.
- Rat me natjerao da shvatim da trebam živjeti u trenutku. Zbog toga sam počeo više cijeniti život i pozitivne emocije. Počeo sam pomagati drugima. Sada u Ukrajini svi pomažu drugima, svi su uključeni u dobrotvorne projekte, čini se da nam je to postala dužnost, govori Stanislav.
Anastasija: 'Iz razreda nas je došlo 18'
Iskoristivši priliku, Stanislav želi naglasiti da trenutno traži izložbe fotografija i aukcije diljem svijeta kako bi prikazao svijetu svoje fotografije, kao i da bi ih mogao prodati i prihod donirati za potrebe Oružanih snaga Ukrajine .
- Među mojim poznanicima ima puno ljudi koji su trenutno u ratu i kojima je prijeko potrebna vojna odjeća, koju ne možemo osigurati svima. Ukrajina nije bogata zemlja, ali ipak nalazimo prilike i pomažemo našim sugrađanima. Znam da je to stvarno i da ćemo svi moći skupiti puno novca, barem mojim fotografijama. Zato tražim ljude koji se time bave i koji bi mi pomogli u realizaciji mojih ideja, postavljali fotografije na izložbe i aukcije i skrenuli pozornost na naš problem, zaključuje on.
'Ovo je naša povijest, naša matura'
Razgovarali smo i s jednom od učenica koja je sudjelovala u Stanislavovom foto projektu.
Naumenko Anastasija ove godine završava školu u Černjihivu.
Djevojka se dugo bavi plesom i svoj budući život planira povezati s koreografijom.
- Ove godine nitko neće slaviti maturu, nitko neće odjenuti lijepu haljinu i oprostiti se od jednog dijela djetinjstva i odrastanja. Rat je, svakom gradu prijeti bombardiranje - rekla je Anastasija i dodala da se odazvala projektu jer smatra da o tome treba pisati i pričati.
- Okupilo se samo 11 ljudi iz mog razreda od 30, jer je dosta mojih kolega u inozemstvu, tamo studiraju, neki su u zapadnoj Ukrajini, a neki su rekli da im nije do toga. Ali ovo je naša povijest, naša matura, tako da mi je ovo fotografiranje bilo jako važno, govori Anastasija.
'Ne želim iz Ukrajine, ona je moja. Volim je'
Djeca još nisu dobila svoje maturalne albume, ali im se vesele.
Iako su se neke snimke odmah proširile internetom i postale jako popularne.
- Jako sam zadovoljna što smo podržali ovu ideju i okupili se. Bilo je jako tužno fotografirati se tijekom mature na takvim ruševinama. Ove fotografije će ući u povijest. Bilo mi je to jako teško prihvatiti, ali Stas je jako dobar fotograf koji nas je raspoložio, bio je jako pozitivan i optimističan, tako da je snimanje prošlo uspješno, prenosi djevojka svoje dojmove.
Anastasija kaže da se nikada nije planirala preseliti iz Ukrajine i da to neće učiniti ni sada. Ne želi živjeti u inozemstvu, kaže da će rat jednog dana završiti i Ukrajinci će se izvan svoje zemlje osjećati kao stranci.
- Roditelji su mi govorili da upišem faks negdje u inozemstvu, ali razumijem da to nije moje. Volim Ukrajinu, želim je razvijati, živjeti i rađati svoju djecu ovdje, s ponosom završava cura.