Neposredan povod za razgovor s našim dramatičarem, scenaristom, glazbenikom i diplomiranim pravnikom Matom Matišićem - bio je nastup njegova sina Šimuna u sklopu Scene Amadeo. Mladi Šimun na vibrafonu, uz Matiju Dedića na glasoviru, održao je sjajan nastup s nestandardnim repertoarom suvremenog jazza, djelima Pata Methenyja, Chicka Coree ili Keitha Jarreta, potvrdivši se još jednom kao legitiman nasljednik pokojnog Boška Petrovića. Pa otvorimo onda razgovor sa Šimunom - kako otac Mate vidi njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost u glazbi?
- Ja, naravno, razmišljam o njegovoj glazbenoj tzv. karijeri, ali mi je kao ocu mnogo važnije da je moj Šimun dobar i vrijedan dečko koji zaista od rođenja uživa u učenju i istraživanju glazbe. Uz to, gotovo sam siguran da je već sad dovoljno zrela osoba da su mu jasne sve banalne i ružne komponente koje okružuju glazbu. Iz razgovora s njim uvidio sam da je svjestan društvene mitomanije kao glavne ideologije ovih naših prostora u svim segmentima života, pa tako i u glazbi. Šimun je poznat kao vibrafonist, ali on je jednako dobar bubnjar, pijanist… On je već dosad surađivao s glazbenicima o kojima sam ja samo čitao u leksikonima. Zahvaljujući njemu upoznao sam svoje idole Chicka Coreu, G. Burtona… Svirao je kao solist s Filharmonijom, Big bendom, redovito surađuje s Brass kvintetom kao bubnjar… Napisao je za njih nekoliko aranžmana... Možete misliti kako je to čudno da slušate kako vam sin preko Skypa razgovara s G. Burtonom i zajedno sviraju. Ukratko, mislim da je najvažnije što voli učiti i napredovati, a to će valjda donijeti i nekakvu budućnost koju ja u svom životu nikad nisam mjerio slavom nego nekim drugim parametrima. Slava na ovim našim prostorima prilično komična kategorija i ljudi koji u nju vjeruju su ‘ridikulozni’. Sretan sam da sad zaista uživa u sviranju s Matijom Dedićem. Osim što je fantastičan glazbenik, Matija se pokazao kao divna osoba koja je otvorena za suradnju s dječakom. Kao otac zahvalan sam mu na tome.