Tričavih 20 dana trebalo je policiji i tužiteljstvu da izda nalog za uhićenje 11 osoba koje se povezuje s padom nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, nezapamćene tragedije u kojoj je poginulo 15 ljudi, dok se njih dvoje još bori za život. Takva zakašnjela reakcija institucija otvorila je sumnje da je sva eventualna kompromitirajuća papirologija u međuvremenu “dobila noge”, ali i sumnje da su institucije povezane s vlašću, čije sugestije pravosudna tijela stalno osluškuju. Ali predsjednik Srbije, Super “sve ću da rešim” Vučić, za takve insinuacije ne želi ni čuti. Dapače, samouvjereno docira kako njihovo tužiteljstvo radi “stotinu puta brže nego u najrazvijenijim zemljama Europske unije”. Svoje političke oponente koji su tražili žurniju istragu naziva siledžijama, medije grupama za pritisak, a prosvjednike koji traže pravdu za poginule svinjama koje skviče. Ovakva retorika bila bi prikladnija nekom uličaru, nego predsjedniku jedne države.