Smatramo da ne treba prihvatiti prijedlog mirenja i nagodbe. Nema niti potrebe za sastankom jer smo svi suglasni da u ovom postupku ne pristajemo na mirenje.
Napisala je to zamjenica glavnog državnog odvjetnika Željka Šaškor u mailu koji je poslan krajem prošle godine na sve odgovorne osobe u Ministarstvu poljoprivrede, Agencije za plaćanje u poljoprivredi, odvjetničke urede koji su pomagali državi u sporu.
DORH je dakle bio izričito protiv nagodbe teške skoro 77 milijuna kuna s dvije tvrtke u vlasništvu velikog slavonskog poljoprivrednog proizvođača Marka Pipunića. Europska komisija je prije toga dala jasnu preporuku da isplata tog novca iz fondova EU grubo krši pravila Europske Unije.
Unatoč svemu tome, Vlada je tajno, bez javne objave o kakvoj nagodbi se radi, pristala isplatiti Pipuniću 76,8 miijuna kuna poreznih obveznika.
Da Vlada sprema ovu čudnu nagodbu, prvi je objavio još prije tjedan dana tjednik Express, ali ni tada nije bilo odgovora na naše upite iz Ministarstva pravosuđa, ali niti iz grupacije “Žito” kojima je Pipunić vlasnik.
Sada nam je sporna nagodba samo neslužbeno potvrđana, a ni nakon sedam dana nismo dobili službeni odgovor Vlade koja ju je blagoslovila na zatvorenom dijelu sjednice. Nagodba je zadnji potez u velikoj aferi s poticajima iz vremena SDP-ova ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine. Danas se malo tko i sjeća sporne podjele poticaja za gradnju novih poljoprivrednih objekata, natječaja teškog 860 milijuna kuna, kad je Europska komisija prvi put upitala Hrvatsku: Hej, što radite, ne možete nekoliko tvrtki istoga vlasnika dati milijune kao da su potpuno nepovezane.
A na natječaj su se javile tek osnovane tvrtke hrvatske gospodarske i poljoprivredne elite s velikim utjecajem i na politiku. Marko Pipunić, vlasnik slavonskoga giganta Žita, i Mirko Ervačić, vlasnik velikog poljoprivrednog proizvođača Osatina grupa. Isto je učinio i Zvonimir Širijan, vlasnik poduzeća za tov junadi Širjan. Novac je za jedan projekt dobio i Ivica Todorić, da spomenomo samo najveće.
Kako izigrati pravila EU?
Ukratko, europski milijuni su trebali biti podijeljeni proporcionalno na što veći broj tvrtki kako bi se modernizirala proizvodnja. Naravno, svaka tvrtka je mogla dobiti po jedan projekt i maksimalno pet milijuna eura upravo kako bi se spriječilo da novac pokupe moćni, a svim ostalima ostanu mrvice. Ali oni moćni su se dosjetili kako to zaobići. Osnovali su nove tvrtke tri mjeseca prije natječaja, pa je svaka posebno tražila sufinanciranje za svaki od projekata. Da pojednostavimo, ako primjerice trebate graditi farmu od 100 milijuna kuna, razlomite to na troje. Pa jedna tvrtka gradi silos za 33 milijuna, jedna tovilište, a treća klaonicu za iste iznose. Tako se osigurava povlačenje EU novca za tri, a ne za jedan projekt.
To se u stručnoj i birokratskoj terminologiji zove “umjetno stvoreni uvjeti” jer je vlasnik uvijek isti. I zato je zabranjeno davati novac EU takvim tvrtkama. Europska Komisija je zato blokirala isplatu novca.
- Imali smo ozbiljne sumnje u stvaranje umjetnih uvjeta s obzirom na to da su potpore dobila i poduzeća osnovana tri mjeseca prije objave natječaja. Imala su iste vlasnike, adrese i kontakt osobu - navela je tad Christina Borchmann, tadašnja direktorica Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Na kraju, nakon svih revizija, blokirana je isplata za šest tvrtki u iznosu 300 milijuna kuna. Osim dvije Pipunićeve tvrtke, blokiran je novac za dvije Miroslava Ervačića i za po jednu Zvonimira Širjana i Josipa Vincekovića.
Nitko se nije žalio osim dvije tvrtke Žita Marka Pipunića: Salami Aurea i Copadio. Traže ukupno 76,8 milijuna kuna koliko im je bilo odobreno prije blokade. Te dvije tvrtke, zajedno s trećom kojoj su isplaćeni poticijai su vođene kao investitori velike tvornice u Čepinu u kojoj se proizvode pršuti i mesni proizvodi koji se prodaju pod brandom “Dobro”. Pipunić je počeo graditi na osnovu prve odluke o isplati, pa smatra da je oštećen kada je blokirana isplata. Ni jučer nam se nije javljao za komentar.
Pravi problemi tek slijede
Unatoč pravilima EU, Na Trgovačkom sudu obje tvrtke dobijaju spor tvrdeći da im je Agencija za plaćanje u poljoprivredi nezakonito uskratile poticaje.
I tu dolazimo do zapleta koji bi mogao stajati hrvatske porezne obveznike još stotine milijuna kuna, a u najcrnjem scenariju i poništenje svih isplaćenih poticaja od kraja 2016. godine, a radi se o sedam milijardi kuna. Ministarstvo pravosuđa formira povjerenstvo za nagodbe unatoč što se tome protivi i DORH i Ministarstvo poljoprivrede.
Naime, protiv prvostupanjske presude, DORH je podnio opsežnu žalbu na 60-ak stranica u kojem je pobrojao sve propuste na Trgovačkom sudu u Osijeku, te naveo i slične primjere kada je Sud Europske unije odbio u potpuno istim situacijama isplatu poticaja na bugarskim i poljskim slučajevima. Ali unatoč svemu tome, povjerenstvo Ministarstva pravosuđa odlučuje da treba ići u nagodbe, a Vlada zatim daje preporuke da se one sklope i isplati novac.
- To se jednostavno nije smjelo dogoditi. Podnosim osobno prvo kaznenu prijavu DORH-u, a zatim i Europskoj antikorupcijskoj agenciji OLAF - kaže nam jedan bivši visokopozicionirani službenik koji je do u detalj upoznat s cijelim procesom.
On upozorava da sada i drugi kojima je blokirana isplata mlijuna kuna mogu tražiti novac od Vlade. Ali to je dio problema, ako je državna agencija radila nezakonito, onda su upitne sve isplate i njena akreditacija od 2016. godine nakon koje je isplaćeno sedam milijardi kuna. Detaljnije čitajte i na www.express.hr.