To je to što me zanima!

Maškarin: Nisu mi ni rekli zašto su mi odrezali nogu

Rijeka: Na Općinskom sudu počelo je suđenje kirurgu Branku Popoviću koji je 2006. u operaciji slijepog crijeva teško ozlijedio Maškarina (22)
Vidi originalni članak

Nakon što mu je u srpnju 2006. godine prilikom rutinske operacije slijepoga crijeva, zbog oštećenja glavne trbušne aorte amputirana lijeva noga i život doveden u opasnost, na riječkom Općinskom sudu započeo se rasplitati slučaj Rabljanina Miroslava Maškarina (22). Kirurga Branka Popovića (44) tereti se za propuste pri operaciji. U optužnici se navodi da nije bio dovoljno pozoran pri odabiru metode i provođenju zahvata te da je olako smatrao da neće ugroziti život i zdravlje pacijenta.
- Ne smatram se krivim - izjavio je Popović. Smatra da je postupio prema pravilima struke.
- Svaki operativni zahvat nosi rizik i pacijent toga mora biti svjestan. U jednom trenutku, prilikom promjene instrumenta za operiranje, uočio sam krvarenje. Nisam znao odakle ono potječe, a pošto me anesteziolog odmah nakon toga obavijestio o velikom padu tlaka pacijenta, zahtijevao sam da se u pomoć pozovu doktori Uravić i Depolo. Smatram se sposobnim sanirati takav tip ozlijede, no bolje da ima više ruku, tada je postupak brži i lakši. A stanje je bilo ozbiljno. U takvoj situaciji nema čekanja. Odlučio sam se na otvaranje trbušne šupljine, jer iskustvo mi je govorilo da nešto ne štima. Pa nisam ja od jučer u kirurgiji, odlučno je govorio Popović.
- Da ozljeda nije uočena na vrijeme pacijent bi umro. Nakon zbrinjavanja aorte zaredale su se komplikacije. Poremećaj cirkulacije, infekcija rane, zatajenje bubrega, lijeva je noga morala biti amputirana. U ujutro oko 9 sati kada je završila moja smjena, posjetio sam pacijenta u sobi i razgovarao sa ženom koja se predstavila kao njegova majka - kaže Popović. Tvrdi da je nalaz vještaka nestručan.
- Došlo je do komplikacija, a nikako do greške. Greška bi, recimo, bila da sam pacijentu ozlijedio uho ili da sam operirao u hodniku. U zakonskom smislu apsolutno nisam kriv, no ono što osjećam na duši to je samo moja stvar. Na pitanje je li točno da je jutro nakon operacije, majci Maškarin rekao da on nije izvršitelj operacije ali da će preuzeti odgovornost, Popović je u potpunosti negirao.
U sudnicu je tada ušao Miroslav Maškarin.
- Sjećam se da me tata s Raba dovezao u riječku bolnicu radi upale slijepog crijeva. Iduće čega se sjećam jest trenutak buđenja iz kome. Tada mi je tata rekao da mi je amputirana noga. Zbog velikoga šoka ostalo mi je sve u 'magli'. Osjećao sam užasne bolove u nogama, leđima i prsima. Na desnoj nozi sam imao otvorene rane. Sada mi na desnoj nozi nedostaje 70 posto muskulature, oštećeni su mi živci, ne mogu pomicati desno stopalo i nožne prste. Bilo bi ljudski da je doktor Popović u bolnici došao do mene i objasnio mi što se dogodilo. Ali to je samo njegova kultura, završio je Miroslav.
Svjedočili su i Miroslavovi roditelji, Ivica (48) i Zdenka (47) Maškarin. Majka Zdenka se zbog pretrpljenog šoka ne sjeća svih trenutaka iz bolnice. U iskazu koji je u veljači 2007. godine dala istražnom sucu navela je kako je u bolnici doznala da su Miroslava operirala dvojica specijalizanata te da Popović nije bio prisutan operaciji. Danas se toga ne sjeća. Ne sjeća se niti da je razgovarala s doktorom Popovićem, a u iskazu se navodi da joj je upravo on rekao da bude zahvalna što 'mali nije ostao na stolu'. Majka negira i tvrdnju da joj je doktor Hrvoje Štalekar u bolnici priznao da su napravili grešku, ali da to neće priznati. Jedino što sa sigurnošću tvrdi jest da joj nitko nije rekao da za amputaciju noge treba pismeno dopuštenje roditelja. Suprug i ja smo bili u procesu rastave braka kada se dogodila situacija s Miroslavom. I prije i za vrijeme njegove hospitalizacije pila sam tablete za živce. Ne sjećam se puno toga i ne mogu potvrditi ono što sam izjavila kod istražnoga suca.

Idi na 24sata

Komentari 8

  • had 16.10.2008.

    Maškarin nije shvatio dubinu raznih medicinskih komisija.Inaće bi shvatio da nikada nije imao tu nogu.

  • piria 15.10.2008.

    Svatko se bavi medicinom i doista svatko nosi titulu kirurg. Užasno je to što se dogodilo Maškarinu i nažalost nepopravljivo. Nema te kazne, nakon čijeg izdržavanja će se ovaj jadni dečko osjećati bolje. No, slažem se da se u našim bolnicama ništa ne mijenja na bolje. Sam odnos prema pacijentu, kao ni prema bolesti ne može dobiti naziv DOBAR. Iz osobnog iskustva ću vam reći, a ujedno i s vama na portalu podijeliti svoj jadj, bijes i tugu.Dana 15. rujna dobijem poziv da mi je 16-godišnji sin nastradao pod satom tjelesnog odgoja. Budući da u Ekonomskoj školi u Sisku ne znaju zvati hitnu, već ga ja vozim u bolnicu. Na sisačkoj kirurgiji konstatiraju da nije ništa, samo uganuće. Slijedeći dan moj sin dolazi iz škole sa ogromnom nateklinom i krvavim podljevom. Ponovno odlazimo na kirurgiju, gdje drugi liječnik ustanovi da je pukla fibula i to okomito. Moj sin ima 203 cm visine i 100 kg što je pogoršalo, kao teret i napravilo još goru stvaru. Nažalost završili smo u Zagrebu i dalje se liječi

  • had 15.10.2008.

    Maškarin ima sreću jer su mu mogli operirati što god hoće.Tako je to u našim bolnicama.

Komentiraj...
Vidi sve komentare