Samo pet dana prije nego je smrtonosna paljba na glavnom zagrebačkom trgu odnijela živote 15 hrvatskih domoljuba i ranila mnoge druge proglašena je Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca. Narod nije bio oduševljen pa je u podne 5. prosinca 1918. godine stigla povorka ogorčenih građana na čelu s nenaoružanim pripadnicima 25. i 53. pješačke domobranske pukovnije kao reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. Došli su demonstrirati protiv ujedinjena sa Srbijom i klicali su hrvatskoj republici
Kad je povorka došla na Jelačićev trg, na njih su iz okolnih zgrada otvorili vatru pristaše Narodnog vijeća Države SHS - mornari, sokolaši i drugi dragovoljci. Bez milosti ili znaka upozorenja pucalo se na narod iz mitraljeza Shwarzlose.
Trg se napunio mrtvima i ranjenima. Radi tog krvoprolića u Zagrebu je zavladalo ogorčenje. No svi su morali šutjeti jer bi u protivnom bili uhićeni. Novine su također morale šutjeti.
Krvavi četvrtak - nije ga se smjelo spominjati
Tadašnji šef policije Grga Budislav Anđelinović saznao je da će doći do prosvjeda pa je smišljeno postavio na neke od kuća naoružane vojnike. Iako je bio Hrvat on je paljbu zapovjedio, a time se poslije čak javno i hvalio. Poznata je njegova izreka
- Gospodo, ja sam po svojoj dužnosti smatrao da trebam prvi da počnem, smatrao sam da je to moja dužnost i ja se tim krvavim rukama ponosim - kazao je Anđelinović u beogradskoj Skupštini 1921. godine očito svjesno želeći proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.
Nakon pokolja na gradskim se ulicama pojavila brojna vojska novog režima. Ubrzo je uvedeno pravo izvanredno stanje - lokalima je ograničeno radno vrijeme, zabranjeno je javno okupljanje i oglašavanje. Nitko nije smio pisnuti protiv novog režima.
Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!". Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj i Stjepanu Radiću
Grga Anđelinović - istaknuti orjunaš i režimski političar
Iako je kao mladić Anđelinović, rođeni Hvaranin, bio vatreni hrvatski domoljub, a čak je pokrenuo i uređivao listove poput Mlade Hrvatske ili Hrvatske krune, nakon Prvog svjetskog rata radi veliki zaokret i postaje jedan od najvećih zagovornika bezuvjetnog ujedinjena Hrvatske sa Srbijom. Zajedno sa Svetozarom Pribičevićem prijetio je Stjepanu Radiću ubojstvom, huškajući na njega ulicu i prijeteći mu linčom.
Od ujedinjena na dalje Anđelinović je istaknuti orjunaš i režimski političar, za što je bio nagrađivan visokim dužnostima. Nakon raspada Jugoslavije 1941. otišao je u emigraciju i priključio se četničkim krugovima, a navodno je surađivao i sa četničkim vojvodom popom Momčilom Đujićem.