Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', Alemka Markotić od 15 sati se družila s građanima na stranici koronavirus.hr i odgovarala na njihova pitanja o korona virusu.

POGLEDAJTE EMISIJU:

Ubijaju li više temperature virus? 

Ako takve bolesti ne prestanu, vrlo često se u dobroj mjeri smanji broj bolesnika s vremenom. Ne zato što su temperature visoke nego zato što ljudi više nisu u velikim zajednicama, u zatvorenom prostoru. U Australiji toplije vrijeme nije baš zaustavilo širenje virusa. Sličan takav virus koji se pojavio 2003. - SARS, je nakon šest mjeseci nestao i nije se više pojavio. Vidjet ćemo kako će se ovaj ponašati.

Zašto neki testovi budu negativni, a nakon dva dana pozitivni, a osoba ima simptome duže vrijeme? 

Osoba može imati simptome i neke obične prehlade i dobiti koronu. Ne mora od početka imati simptome, na primjer osoba može šmrcati od alergije. I prvih dan, dva, taj test ne mora biti pozitivan. No, važno je da su osobe svjesne toga da imaju nekakve simptome i ako znaju da su bili u kontaktu s bolesnicima ili van države da se paze i računaju kako postoji mogućnost da imaju virus. 

Koliko se čekaju nalazi na koronu? I kakva je procedura od uzimanja uzorka do dobivanja rezultata? Je li istina da se u osam sati smjene mogu testirati samo 48 uzoraka u jednom uređaju za analizu? 

Morate se najaviti i doći liječniku. On će procijeniti kakvi su vaši simptomi. Ako ima indikacija oni će uzeti bris. Taj bris se šalje u laboratorij koji mogu imati dvije vrste strojeva, manji broj strojeva kojih nema dovoljno mogu funkcionirati tako da se kompletan uzorak stavi u stroj i za nekakvih tri do četiri sata se može dobiti informacija o testu. Većina strojeva su samo PCR strojevi na kojem se trebaju napraviti dodatne pretrage. Te procedure su sporije i traju ukupno oko šest sati. Kad se dobije nalaz, nije gotova priča, bitno je ako je nalaz negativan vidjeti ima li ta osoba ima simptome, a ako postoji osnovana sumnja da je on zaražen onda će biti u nekoj vrsti izolaciji i nalaz će im se ponoviti. Najčešće je nalaz ili jasno negativan ili jasno pozitivan. 

Zašto se ne testira više ljudi, odnosno testira li se dovoljno ljudi na korona virus? Ne bi li bilo korisno nasumično testirati uzorak zdravih ljudi kako bi se vidjelo kakvo je stanje u populaciji? 

To bi zahtijevalo jednu veliku kontroliranu studiju da bi ona bila relevantna i da bi dala podatke. To se može raditi u situacijama kad je mir i kada nema epidemije. Nitko to ne može raditi u jeku epidemije jer je tad najvažnije testirati bolesnike sa simptomima. Važno je ići na ciljane populacije i do sad imamo visoki postotak pozitivnih bolesnika u onoj skupini koju smo mi testirali.

Sad kad je nastupila sljedeća faza - kad imamo dosta ljudi u zdravstvenom sustavu koji su bili u kontaktu sa zaraženima, tu sad širimo testiranje i sad će se uspostaviti dodatnih punktovi. Ljudi moraju shvatiti da ti testovi budu negativni, što ne znači da osoba nema korona virus, već da u tom trenutku nije pozitivna. Zato pokušavamo svaki dan na tržištu provjeriti postoje li nekakvi drugi testovi osim molekularnih kojima sad svijet raspolaže. Oni zadovoljavaju deset posto tržišta.

S druge strane, postoje i serološki testovi koji u našoj krvi mogu detektirati antitijela. Kad se naš imunološki sustav susretne s virusom razvija različite mehanizme imunološke obrane na razini stanica i na razini molekula. Te određene molekule kojima mi mjerimo je li netko bio zaražen ili je zaražen korona virusom, zovu se antitijela i ona su jako bitna u dijagnostici. Takvi kvalitetni testovi još nisu razvijeni. Sad naručujemo jedan koji je najpouzdaniji. 

Zašto se ovakve mjere restrikcije ne primjenjuju na sezonsku gripu od koje u svijetu umire i do 500.000 ljudi, a oboli ih na milijun? 

Za gripu postoji cjepivo i postoje lijekovi. Gripa nije nova bolest koja izaziva brze i nagle infekcije određenog broja kroničnih bolesnika. Gripa je problem, međutim kad bi se ljudi cijepili, kad bi se na vrijeme javili liječniku, ona se može visokim postotkom spriječiti. Za ovu bolest nemamo niti lijeka niti cjepiva i time je opasnija. 

Radi učestalog pranja ruku koža puca. Jesam li sa prisustvom tih mikro ranica izloženija virusu? Korona virus napada samo respiratorni sustav ili i druge sustave u ljudskom tijelu? 

Virus je velikim brojem u ždrijelu i u stolici. Nema dokaza da se prenosi krvi ni slinom. Međutim, teorijski može se dogoditi da ako imate otvorenu ranu i da vam se neko zakašlje po toj rani, da bi virus mogao doći u tijelo, ali to su stvarno nekakve iznimne situacije. Osoba koja ima osjetljiviju kožu i kojoj se koža suši, bitno je da tu kožu i njeguje. 

Uz epidemiju mnogo je proljetnih prehlada i alergija. Kako raspoznavati simptome? 

Ja sam isto alergičar i pokušavam samu sebe procijeniti. Većina ljudi koji su alergičari znaju kakve tegobe imaju. Ono što je razlika između alergija i COVID-19 je ta da kod alergije nema temperature, osim ako je iznimno jaka alergijska reakcija. Naravno i alergični ljudi mogu dobiti korona virus, ako dobiju temperaturu i osjećaju pritisak u prsima, osjećaju slabost, malaksalost, bolove u mišićima, znaju da se radi o nečem drugom. 

Imam osobu oboljelu od autoimune bolesti i ona je na dugoj terapiji kortikosteroida. Imate li savjet za tu skupinu građana, kako se oni mogu bolje zaštiti? 

To su osobe koje su iznimno ugrožene. Te osobe se moraju strogo držati mjera zaštite i one trebaju biti u samoizolaciji tako da ne dolaze u kontakt s drugim ljudima. Ne bi se trebali kretati po trgovinama, ljekarnama. Isto tako, ako ne moraju ići u bolnice bolje da ne idu. Neka pokušaju sve telefonski odraditi. Ako se njihovi ukućani kontinuirano kreću po ustanovama trebaju se jako jako čuvati. 

Jesu li rizična skupina ljudi koji su nedavno preboljeli upalu pluća? 

Nisu u nikakvoj posebnoj opasnosti nego svi ostali. Ako nemaju nikakve druge kronične bolesti, a imali su bakterijsku upalu pluća ne moraju se ničeg bojati. 

Je li dovoljno 14 dana izolacije? Može li netko dobiti simptome nakon što je osoba za koju se sumnjalo da ima korona virus, bila dva tjedna u izolaciji? 

Za sad nije bilo takvih slučajeva. Za sad se čini da je dana sigurno. Druga je stvar ako je čovjek bio bolestan, virus se onda može zadržati u nosu i ždrijelu. Tako da i ako je nalaz bio dva puta negativan, osoba se stavlja na promatranje još dodatna dva tjedna.  

Koje lijekove dobivaju pacijenti pozitivni na korona virus? 

Prvo i osnovno, kod svih virusnih bolesti se provodi simptomatska terapija. Dakle, ako ljudi imaju visoku temperaturu ona će se skidati paracetamolom, dobivat će infuziju, moraju mirovati jer se obično jako umorno osjećaju, a oni koji imaju teže oblike bolesti tu su smjernice da se dobiva lijek koji se inače koristi kod HIV-a. Niti jedan od tih lijekova ih ne može odmah izliječiti, a ni spasiti od virusa. Ne postoji niti jedna jasna potvrda da ti lijekovi bitno utječu na klinički tijek bolesti. 

Koliko plaćamo svaki test i znate li da je u Engleskoj omogućeno testiranje i od kuće te da je cijena testa šest funti? Kako komentirate mogućnost da je virusom u Velikoj Britaniji zaraženo i da je taj virus preboljelo 30 posto populacije? Koliko je vjerodostojno to istraživanje koje je objavilo Sveučilište Oxford? 

Vidjeli smo sad da je Boris Johnson obolio od korona virusa što znači da nitko nije nedodirljiv. Moramo biti jako oprezni s testovima. Da bi se kvalitetni testovi proizvodili trebaju nekih tri, četiri mjeseca. U svim tim situacijama uvijek imate one kompanije i ljude koji tu vide neku svoju šansu za zaradu. Prodavanje testova, testiranja od kuće s neprovjerenim testovima može vas i ugroziti jer daju neku lažnu sigurnost. Bit će dobro ako uskoro netko uspije kvalitetan test razviti. To vam je kao onaj test za trudnoću gdje se kap krvi stavi i za 10-15 minuta vidite je li pozitivno. To bi bilo jako dobro i od kuće bi se moglo testirati. No, ljudi bi i u tom slučaju morali biti oprezni i vidjeti tko je distributer. Za sada na tržištu još uvijek nema kvalitetnih testova. Mi smo puno toga isprobali i svi oni koji su imali pozitivan nalaz bili su negativni na testu. To je bilo ravno katastrofi. Sada imam informaciju da je španjolska vlada naručila jako puno takvih testova i onda se ispostavilo da oni imaju samo 30 posto potvrde. Ispao je veliki skandal i zato se mi trudimo da se jako dobro informiramo što je kvalitetno na tržištu i da se to kupi u RH. Neka građanstvo ne nasjeda na ponude privatnih testova bilo iz inozemstva ili RH, to će im dati samo lažnu sigurnost i mogu doći u opasnost. Svi oni koji imaju neke simptome na državni trošak se mogu testirati, ali mora biti neke indikacije. Netko tko se dođe testirati iz čista mira, on bi bio negativa i to mu ništa ne znači osim da je u tom trenutku negativan. 

Postoji ogroman pritisak. Svi nekako jedva čekaju da se to završi i da svijet krene dalje. Na tragu ove priče o pronalasku lijeka koji funkcionira, može li se oboljele liječiti antitijelima izoliranima iz krvi preboljelih osoba?

Teorijski, to je način liječenja. Međutim, moguće da bi kod nekih težih bolesnika mogli pokušati i to, ali to su krvni preparati koje treba iskontrolirati. Ne možete vi samo uzeti krv od jednog čovjeka i dati drugom. Mora se prvo vidjeti da taj čovjek nema hepatitis ili neke druge viruse. Je li to sve skupa kompatibilno da se može nekome drugome dati. To nisu neke velike količine koje bi se mogle osigurati i organizirati. S druge strane, virus se više-manje ne nalazi u krvi. On se prošeta po krvi da bi došao do ostalih stanica. On se u prvom redu razmnožava u epitelnim stanicama našeg dišnog sustava i taj način primjene ne bi bio nešto posebno učinkovit.

Kako komentirate pokazatelj nakon mnogobrojnih testiranja koje je proveo Island da postoji veliki broj asimptomatski zaraženih osoba, upućuje li to na potrebu testiranja i osoba koje nemaju simptome, a potencijalni su širitelji zaraze?

To smo više puta spomenuli. Jedan dio asimptomatskih osoba se ne može dokazati virus. Mi smo imali situaciju gdje je osoba bila u bliskom kontaktu s oboljelim i došla je u panici. Rečeno je da ima blagu temperaturu, da ima blage simptome od strane dišnog sustava. Mi smo testirali, ta osoba je bila negativna. Sad kad bismo mi išli testirati, kad bi postojalo dovoljno testova na tržištu da testiramo sve, svakoga i to puno puta... Island je zemlja s manjim brojem stanovnika pa ne mogu ni oni sve testirati. Ali od koristi isto tako može biti i samoizolacija ako sumnjate da ste bili u nekom kontaktu. To koristi više od beskonačnog testiranja.

Koliko je za prevenciju bitno redovito ovlaživanje prostorija? Postoje li znanstveno utemeljeni dokazi o tome?

Ono što je opće poznato, a to može vrijediti i za ovaj virus, da bi naše sluznice bile zdrave one moraju imati određenu vlažnost. One su naša anatomska barijera, naš štit i dio imuno sustava koji nas štiti od ulaska mikroorganizama. Bilo virusa, bilo bakterija. One na svojoj površini imaju određenu razinu vlažnosti, imaju različite molekule koje su u sastavu imuno sustava i koje nas štite i koje odmah napadaju različite mikroorganizme. Također, ispod sebe imaju cijeli mehanizam imuno reakcija. Te sluznice moraju biti zdrave i neoštećene i one ako su takve uspješno nas štite. Ako ih sušimo, one se oštećuju i veća je šansa da se zarazimo ne samo Covidom nego bilo kojom drugom infektivnom bolešću. Da, trebate u svojem domu imati ovlaženi prostor, time će vaše sluznice biti zdrave, manja je šansa da se zarazite bolestima koje napadaju dišni sustav.

Možete li razjasniti zašto su tako velike razlike u mjerama opreza sada 27. ožujka i prije mjesec dana 26. veljače kada je bio prvi slučaj u RH. Sada se osoba oboljela od Covida-19 može liječiti u svojoj sobi, a tada su prve dvije osobe bile izolirane i mjere opreza toliko visoke.

To je jedno logičko pitanje građana. Prvi bolesnici kad su se pojavili, nije bilo visoke svijesti. Mi sad već mjesec dana i više učimo naše stanovništvo kako se čuvati i zaštititi. Tada je bio tek početak i ljudi ne bi shvatili na koji način se treba zaštititi, čuvati i slično. Drugi razlog, to je nova bolest i kad se kod nas pojavila to je bilo niti dva mjeseca nakon pojave u Kini. Ono što je bitno bilo je da mi te prve kontakte odmah izoliramo, da pratimo situaciju i da vidimo doista mogu li se blaži oblici bolesti razvijati. Mi smo pokušali steći iskustvo na tim prvim slučajevima i vidjeti smijemo li ih ili ne puštati doma i vidjeti na koji način će se oni ponašati. Od tih prvih bolesnika dosta smo naučili. Ovaj virus izaziva dosta nespecifičnih situacija. Netko tko je imao blaži oblik bolesti, vidjeli smo da je na rendgenu pluća imao čak i promjene, i da nismo znali da je imao blaži oblik pomislili bismo da je čak i teži oblik. Mi ćemo i dalje procjenjivati. Neka osoba koja ima kroničnu bolest, koja je starija, možda neće biti puštena kao blaži bolesnik jer očekujemo da bi se simptomi mogli pogoršati. Ali mlađi ljudi, koji su sada već educirani, oni mogu biti doma.

Poznato je da virus nestaje na temperaturi od 30 stupnjeva. Zašto sve hrvatske gradove, pogotovo Zagreb, jednostavno ne dezinficiramo, ostanemo kod kuće tri, četiri dana i pozdravimo koronu?

To bi bilo super kad bi to bilo provedivo. Zamislite samo da je u Zagrebu oko 800 tisuća ljudi i koliko je zajedničkih površina i svega. Voljela bih čuti na koji način netko ima shemu kako bi se sve skupa moglo dezinficirati. A osobito koliko dana i koliko puta dnevno s obzirom da oni ljudi koji su u inkubaciji, tek će za 10 dana razviti bolest. To je zgodno razmišljanje, ali u praksi je to neizvedivo.

U kojem periodu bi mogli očekivati cjepivo i koliko bi mu trebalo da dođe od matične zemlje proizvodnje do generalne raspodjele u RH?

Prvo treba proizvesti cjepivo. Njega nije lako proizvesti. Ako imate sreće, onda u najboljem slučaju bi se godinu i pol dana do dvije bi se trebalo čekati. Može se dogoditi i više. To cjepivo se razvija i treba biti razvijeno. Za to vrijeme bitno je da se mi držimo drugih mjera zaštite koja su preporučena.

Treba li i na koji način dezinficirati proizvode kupljene u trgovini?

Možda je zgodno prebrisati ako ste uzeli nešto što ćete stavljati po površinama u kuhinji, neće škoditi. Ali svi oni koji ulaze u trgovine moraju paziti da ne pipkaju proizvode svojim rukama, da uzmu što žele ponijeti, da ne kašlju i ne kišu u ono što je na policama. To je najbolja mjera. 

Većina nedavno oboljelih, testiranih i pozitivnih ostaje na kućnom liječenju. Koji je razlog tome?

Niti jedan postojeći kapacitet bolnica bilo gdje na svijetu ne može hospitalizirati i zadržati sve bolesnike koji imaju blaži oblik bolesti. Sve zarazne bolesti koje nisu tako kontagiozne da se prenose i da se ne mogu izolirati kao ebola, za sve njih se izolacija može raditi i doma. Kozice su takve pa nećemo ih sve držati u bolnicama jer za to nema razloga. Držat ćemo one kojima upala može otići do mozga. Ostali mogu biti doma i paziti da ne prenesu bolest na nekoga drugoga. Ako bi sve pacijente s blažim oblikom Covida-19 držali u bolnici povećali bi mogućnost širenja te bolesti. Bez obzira na visoke mjere koje će se poduzeti. Masu ljudi i želi otići kući jer se tamo osjeća ugodnije nego u bolničkoj sredini. Naravno, ako su dobro.

I za kraj, do kada će ovo trajati? Kada će ovo završiti?

Mi smo svi optimistični. Svaka zarazna bolest završi, svaka epidemija je završila i ova će. Dobar dio virusnih infekcija zovemo samoograničavajućim bolestima. Uz naše mjere sam virus ima svoju fiziologiju s kojom završi u određenom trenutku, a da mi sve te mehanizme ni ne razumijemo. Ono što je bitno da se mi samo dobro pridržavamo svih mjera koje međusobno komuniciramo i od zdravstvenih radnika koji dobivaju upute. Što se više budemo pridržavali tih mjera to ćemo brže izaći iz ove situacije.