Žene koje pomažu drugim ženama pri porođaju, one koje imaju previše ili premalo djece, ponašaju se tvrdoglavo i borbeno, drže pokvaren maslac ili mlijeko u domu, imaju okruglu frizuru... Možda su vještice i trebaju biti podvrgnute sudskom postupku, gdje će biti ocijenjeno jesu li to doista ili nisu. Zaključi li časni sud da jesu, a pri ispitivanju se ima pravo služiti svim vrstama torture, bit će spaljene. Postojali su i jednostavni testovi - ako ne možete pustiti suzu, vještica ste. Na vagi morate biti lagani, to je znak da možete letjeti, a ako imate vražji pečat, to je sigurno to. Što je vražji pečat? To je obični madež. Cindy Crawford ne bi dobro prošla u Zagrebu 1700-ih godina.

Ovakav zakon - čije užasavajuće ludorije ne možemo nabrojiti na ovako malom prostoru - bio je na snazi u Habsburškoj Monarhiji sve dok ga Marija Terezija - užasnuta jednim slučajem iz Hrvatske - nije stavila izvan snage. Do austrijske carice došla je, naime, priča o "posljednjoj zagrebačkoj vještici" Magdi Herucini Logomer, koja je procesuirana 1758., a potom poslana u Beč liječniku Van Swietenu. Magdu je susjeda Eva Oblačić optužila da se pretvara u muhu i zuji joj oko glave kako bi je živcirala, pa je Magda podvrgnuta najtežim oblicima torture.

Magda je ispitivana prema kodeksu “Malleus Maleficarum” (“Vještičji malj” ili "Malj za zlotvore”), knjizi tiskanoj 1486. godine, koja prema jednom opisu "odiše ludilom, mizoginijom i nepatvorenim sadizmom", a u prvom stoljeću primjene doživjela je više od 90 reizdanja. Propisivala je kako se sumnjivim "vješticama" - "stišću i mrve prsti na rukama, razbijaju potkoljenice i listovi, rastežu se na mučilu koje im lomi zglobove ili im se režu genitalije..."

Užasnut, Van Swieten je carici iskreno rekao sve što je mislio o "besmislicama i glupostima sudova u Hrvatskoj", što je pametna carica, prosvijećena apsolutna vladarica, odmah zabranila.

A mogao se naslušati svega. Vještice su, naime, kao i niz drugih ranjivih skupina, bile žene bez zaštite, izložene ljubomori, mržnji, zavisti - susjeda, muževa, svekrva, drugih žena, crkvenih ili javnih vlasti, poslovnih rivala. Prve dvije žene kojima je u Zagrebu suđeno bile su stanovite Alica i Margareta, na sud su dospjele 1360. godine, a kako su završile, nije poznato. No dobro nisu mogle, jer su i oslobođene žene nakon puštanja na slobodu, u civilnom životu, bile izolirane i tretirane kao vještice. Zagrepčani suzama nisu vjerovali, a presumpcija nevinosti nije postojala, barem ne u onim razmjerima kao danas. Od polovice 14. stoljeća do 1751. osuđeno je zbog vještičarenja (čarobnjaštva) u Hrvatskoj oko 250 ljudi, većinom žena (mogli su biti suđeni i muškarci, ali oni su bili proganjani znatno rjeđe). Zadnja spaljena vještica u Hrvatskoj bila je Marica Vugrinec Sajković, koja je justificirana 1751. godine, a osuđena je kao vještica jer je jednu djevojčicu iz Svete Helene izliječila od teškog oblika paralize.

Vještice bi inače, nakon kraja mučenja, kolima odvezli do mjesta na raskrižju Streljačke ulice i Tuškanca, koje se zvalo Zvedišče. Manje krivim ženama prvo bi odrubili glavu pa ih potom spalili, a najgore bi spalili žive, pred masom publike.

Pet godina kasnije još je jedna "vještica" - ali bez pravomoćne sudske presude, "neslužbeno" - spaljena u Stubici, i to je bio kraj jedne užasavajuće prakse, od koje i danas osjetimo jezu.

"Vještica" je zapravo univerzalni pojam ljudske mržnje, zavisti i straha - samo se u taj pojam u različita vremena "guraju" različite kategorije ljudi pogodnih za spaljivanje. Američki desničar McCarthy 50-ih godina prošlog stoljeća organizirao je zadnji "lov na vještice" - američke "komuniste". Glumci, scenaristi, režiseri..., morali su svjedočiti pred posebnim odborom, a onima koji su bili označeni kao komunisti bio je zabranjen rad. Humphrey Bogart i Charley Chaplin imali su silnih problema kao ljevičarski "vješci".

Jasna Babić, koja je kao vrhunska istraživačka novinarka i sama katkad prozivana vješticom, pred kraj je svoga kratkog života napisala knjigu u kojoj se pozabavila "rekonstrukcijom okolnosti u kojima jedna politička garnitura obavlja likvidaciju najaktivnijih žena ne zbog primitivne vjere u vještičju realnost nego da prikrije vlastite promašaje". Hrvatska je, zaključila je, posljednja zemlja na europskom tlu u kojoj su vještice progonjene, mučene i ubijane na najsurovije načine iako u tome nije bilo magije niti koliko u Harryju Potteru (autorica bestselera bi prema habsburškim zakonima i kodeksu "Malleus Maleficarum" danas možda i sama bila podvrgnuta torturi zbog propagiranja čarobnjaštva). Tarot majstori, vidoviti Milan i tete s telefona za proricanja budućnosti danas bi - prema pravilima "Malja" - bili proglašeni krivima po kratkom postupku; oni se, naime, nedvojbeno bave čarobnjaštvom. Ali "vještice" su i politički protivnici, LGBT, manjine, migranti...

Zato danas trebamo biti vrlo oprezni kad u opisima vlastodržaca prepoznamo konture "lova na vještice" - obično se iza toga krije neka vrlo, vrlo gadna intriga.