Ministar financija Zdravko Marić u srijedu je najavio da će Vlada sutra izići s novim makroekonomskim i proračunskim projekcijama, te istaknuo da nove brojke zbog utjecaja epidemije covida 19 "neće biti tako lijepe".
"Nažalost, brojke neće biti tako lijepe, ali to je stvarnost i posljedica korone", rekao je Marić uoči užeg kabineta Vlade i sutrašnje Vladine sjednice na kojoj bi se trebalo raspravljati o novom nacionalnom programa reformi i programu konvergencije.
Nije odgovorio hoće li pad biti jedno ili dvoznamenkasti te rekao da je teško pretpostaviti duljinu i dubinu krize.
Upitan je li vlada podbacila u ostvarenju nacionalnog programa reformi, odgovorio je da nije i da se rezultati vide te da bi izvršenost bila blizu 80 posto da nije epidemije covida.
Uz ostalo je istaknuo napredak u procesu uvođenja eura.
Što se tiče zahtjeva za ukidanje parafiskalnih nameta, rekao je da su resori međusobno u kontaktu i da će objava mjera na tom planu uslijediti kada sve bude pripremljeno.
Na pitanje je li dogovoren svibanjski paket pomoći mjera gospodarstvu i hoće li Vlada uzeti u obzir primjedbe inicijative Glasa poduzetnika, rekao je da Vlada nije gluha, nijema ni slijepa na primjedbe i prijedloge brojnih adresa te da je fokus dosad bio na očuvanju radnih mjesta i likvidnosti.
Ocijenio je dobrom usmjerenost na zaduživanje na domaćem tržištu, jer, kako je rekao, ono i dalje pokazuje snagu, zdravlje i likvidnost, ali je dodao da se ne zanemaruju ni drugi izvori.
Što se tiče MMF-a, rekao je da je s njime razgovara, ali ne u smislu aranžmana.
"Pratimo razvoj situacije na međunarodnim financijskim tržištima...uvjeti su dijelom pogoršani i kada bude pravi trenutak nećemo ni to zanemariti", rekao je Marić.
Marić smatra da korona "ne bi smjela" prekinuti reforme do kraja Vladina mandata te da su trenutne okolnosti, koliko god teške i izazovne, ujedno određena prilika za njihovu provedbu.
Udruga Lipa: Posljedice karantene mogle bi biti gore od samog virusa
Ivica Brkljača u novoj analizi za Lipin Barometar konkurentnosti zaključuje kako su mjere protiv širenja koronavirusa bile ne samo oštre, već u potpunom neskladu sa situacijom i proklamiranom strategijom borbe protiv pandemije COVID-19. Mjere su proglašene najoštrijima na svijetu prema Oxfordovom monitoru državnih reakcija, a Brkljača upozorava kako bi posljedice mogle potencijalno biti veće od opasnosti samog virusa.
Brkljača smatra kako se u javnosti pokušava nametnuti narativ kako postoje samo dvije opcije: 1) ne učiniti ništa (pustiti virus da brzo „prođe“ kroz stanovništvo); ili 2) uvesti karantenu i potpunu zabranu kretanja, što nije točno. Na raspolaganju je čitav niz mjera koje je država mogla poduzeti i bez potpunog zaustavljanja ekonomije, kao što su obvezno nošenje maski u javnosti, obvezna dezinfekcije ruku na svakom ulazu, redovita dezinfekcija radnih površina, obveza držanja fizičke distance, stavljanje fokusa na mjere zaštite dijela stanovništva koje koronavirus najviše pogađa (starije i bolesne) itd. Potpuna karantena cijelog stanovništva najskuplji je način borbe protiv pandemije i treba je koristiti samo ako se pokaže da su ostale protuepidemijske mjere nedovoljne.
Lipa podsjeća na društvene i zdravstvene posljedice rigoroznih mjera. Zdravstveni je sustav prestao obavljati dio svojih uobičajenih funkcija, npr. obustavljeno je obavljanje zakazanih pregleda te su sve operacije koje nisu hitne otkazane. Time su u direktnu opasnost stavljeni trenutni bolesnici te osobe kojima tek treba dijagnoza. Prema riječima glavnog hrvatskog onkologa, broj preminulih od raka u sljedećim mjesecima bit će jednak broju ljudi kojima su životi spašeni od koronavirusa, a istodobno iz psihijatrijske bolnice Vrapče dolaze vijesti kako raste broj suicidalnih osoba te potrošnje lijekova poput antipsihotika i antidepresiva. Lipa upozorava kako „lijek“ (ekstremne protuepidemijske mjere) ne smije biti gori od bolesti.
Trenutno se nalazimo u gospodarskoj recesiji čije će se posljedice u Hrvatskoj, ali i svijetu osjećati još dugo. Brkljača završava analizu s porukom kako rizike treba osvijestiti, razumjeti i njima upravljati, a stroge karantene moraju biti opcija samo kada se pokaže da ništa drugo ne funkcionira – te ne smiju trajati ni dana dulje od onoga što je zbilja neophodno radi njenih ogromnih ekonomskih i drugih posljedica.