Petra, nemoj mi činiti “monade”, rečenica je koju je moja bogobojazna baka Anna uvijek imala u arsenalu usmenog upozorenja da ju prestanem “munjivati”. Bake odavno više nema kao ni onog Zadra u kojem sam odrasla. Ali monada ima i dijete u odraslom čovjeku ih čini kad mu je dosadno. A centar Zadra postao je dosadan. Politika, apartmanizacija, prometni kaos, nedostatak kulturnog života, ikakvog programa, koncepta i identiteta grada, dug je popis problema koji grad ima.
No kontra mu uvijek stoje najljepši zalazak sunca na svijetu, savršena klima, Kalelarga, bazen ulice popločane roza kamenom na čijem kraju uvijek dolazi proširenje - trg. A trg kao pojam mjesto je susreta ljudi. Onih mojih koji mi nedostaju, ali i onih koji imaju neke druge adrese i svrhu svojeg postojanje našli su na nekom drugom mjestu.
Upravo prazan grad, zaprepašćujući deficit ljudi, potakli su modnu dizajnericu Ellu Dušević i fotografa Šimu Zelića da osmislile multimedijalnu izložbu. Sudjelovala sam kao netko iz sjene, nosila lutku, pisala objave, benigne i vrlo lokalne. Danima je lutka iz jednog zatvorenog dućana obilazila grad, slikavala se na opće oduševljenje svih. Doslovno, nitko nije odbio, dapače ljudi su dobrovoljni prilazili. Svima je, očito važno sudjelovati.
U međuvremenu Ella se dosjetila da organizira s lokalnim ugostiteljima druženje uz kavu u parku. Ljude smo pozivali na druženje trivijalnim forama, ajmo piti kavu, a bit će i pit i isti... Recept je to koji je trebalo upaliti jer je subotnja špica inače ostala jako posjećena i zapravo nismo mogli omanuti.
Danima se park uređivao za nula eura, ali s mnogo entuzijazma. Ellina estetika uz pomoć djevojčica iz kvarta koje su pomagale zapušteni park pretvorile su na par sati u jedno sasvim drugo mjesto. Zadar koji to nije, ali bi mogli podvaliti za bilo koju metropolu svijeta. Bila sam sretna. Ipak, drago mi je da sam odlučila sudjelovati.
U 10.45 na Veliku Subotu prije početka službene manifestacije, koju smo nazvali neformalno druženje u Kampo Kaštelo stigla je - policija. Razlog? Lutka iz izloga vrijeđala je, kažu, moralne i religijske osjećaje građana koji su zvali policiju. Tako nešto u Zadru se smatra neobičnom postupkom. Naime, postoji nepisani kodeks da se dođe osobno do osoba ili lutaka, zna biti i povišenih tonova, stvar se rješava nekad i uz psovke, ali policija se u načelu ne zove. Mislim se u sebi, i prijavljivači valjda na neki čudan način isto misle - "važno je sudjelovati".
U cijeloj organizaciji sudjeluje i Frane Brajković, predsjednik MO Poluotoka, koji se ispostavio kao odličan logističar. Pripremio je papire, prijavio događaj policiji i pravno pripremio podlogu za ono što je uslijedilo.
Policajac (ne lovac) Luka je ispisao prekršajnu prijavu. Članak 14 - vrijeđanje vjerskih i moralnih osjećaja te skupa s kolegama odlučuje da se lutka, koja je davno dobila Maria Manfrin, ukrca u policijsku Škodu i vozi u policijsku postaju. Nije nam drago, Ella daje izjavu, daje i Frane, ali sad smo u situaciji da i policija sudjeluje.
Kadar u kojem kolega u mirovini, tonac Kizo meni "daje ruku" kako bi naša Mare bez ozljeda ušla u policijsko vozilo, a koju sam prethodno prekrila kaputom jer mi se to činilo dobrom zezancijom - tako obično ulaze slavni glumci kad naprave neku nepodopštinu - postao je viralan. U manje od 24 sata lutka je postala - javna osoba!
Nadrealno, ali istinito. Sad i lutka aktivno sudjeluje.
Nakon tri sata u policiji, Mare je vraćena u Perivoj Slave koji ima samo muške statue slavnih Zadrana. Ali sad je i lutka postala slavna. Prva žena ikad u parku između slavnog Mihovila Pavlinovića i Ante Kuzmanića, nije mala stvar. Bijela, androgina, plastična amorfna plastična masa tako je postala lutka s naslovne strane, i to doslovno preko noći.
A mi? Multimedijalni projekt ide dalje pod imenom "Grad ljudi" kako smo i zamislili. Za lipanj zakazali smo izložbu, u istom parku, svi ga Zadrani nazivaju "parkić Gospe od Zdravlja". Ovaj put obećajmo svi skupa, monade nećemo činiti, nisu nas tako doma učili.
Nadamo se da ćete doći u što većem broju jer ovim smo valjda pokazali kako je važno samo sudjelovati.