U 105. godini umro je Josip Manolić, potvrdila nam je njegova kći Zrnka. "Moj otac samo je zaspao jutros. Otišao je u miru", kaže nam uplakana kći Zrnka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Davne 1920. godine, 22. ožujka u Kalinovcu pored Đurđevca rođen je Josip Manolić. Nije se maknuo iz Zagreba, a živio je u šest država. Rođen je tri mjeseca prije nego li se svijet uspio othrvati španjolskoj gripi. Imao je osam godina kad je otkriven antibiotik, ali do njegove primjene proći će još desetljeća, baš kao i od prvog cjepiva protiv gripe. U svojim 30-ima svjedočio je epidemiji azijske gripe. Nakon toga uslijedila je i hongkonška gripa, a kad je imao 61 godinu svijetom se raširio HIV. Doživio je i SARS, ptičju i svinjsku gripu, MERS i pandemiju COVID-19. U 102. godini čak je prebolio koronu, nije mu trebala hospitalizacija...
U politici 87 godina...
Politikom se počeo baviti davne 1937. godine, a nakon dugogodišnjeg članstva u CK SKH, 1989. godine uključio se u osnivanje HDZ-a i postaje jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana. Godine 1990. i Manolić sam postaje predsjednik hrvatske Vlade naslijedivši Stjepana Mesića. Na toj poziciji bio je godinu dana, a 1993. postaje predsjednikom Županijskog doma Sabora. Godinu poslije zajedno s Mesićem, koji je bio predsjednik Zastupničkog doma, te nekolicinom drugih zastupnika, pokušao je izvršiti parlamentarni prevrat. Kako nisu skupili dovoljan broj glasova da oduzmu parlamentarnu većinu Franji Tuđmanu, istupili su iz HDZ-a i osnovali Hrvatske nezavisne demokrate s Manolićem na čelu.
- Četiri države, četiri različita politička režima - dva sam rušio, jedan gradio i rušio, a jedan stvarao - istaknuo je u jednoj od svojih memoarskih knjiga "Politika i domovina."
- Moja tajna je da sam uvijek želio i radio umjereno, umjereno živio. Jer ljudski organizam je toliko kompliciran da pitanje tog dugog života zavisi od niz faktora. Kad je u pitanju umjereno jesti - uvijek umjereno. Nikada do kraja. Znači biti umjeren u jelu i pilu. To vam je od onih deset zapovijedi Božjih. Toga sam se ja uvijek u životu držao. Na prehranu posebno pazim. Nikad ne pretjerujem. Dosta povrća. Alkohol uopće ne konzumiram. Najviše 1dcl crnog vina popijem - kazao nam je prije nekoliko godina dodavši kako je igrao nogomet, ali i tenis sve do svojih 90-ih godina.
Svi Manolićevi premijeri
Manolić je do sad živio pod 41 premijerom, uključujući i premijera Manolića.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je postojala od 1918. do 1929., Joža Manolić je živio pod deset premijera. Prvi je bio Ljubomir Davidović, a posljednji (1929.) general Petar Živković. U tom je razdoblju Manolić imao iskustvo s čak dva mandata Nikole Pašića, srpskog radikalnog premijera, koji se proslavio duhovitim izrekama (“Izlaza nam nema, a propasti ne možemo”). Kad je Pašićev sin ulovljen u nekoj koruptivnoj malverzaciji sa šećerom, Pašić je lakonski uzvratio: “Dijete voli slatko”. Od tada do danas sve je stalo, samo djeca rastu.
U Hrvatskoj su to premijeri Stipe Mesić, Josip Manolić – tako da se može reći kako je Manolić preživio čak i Manolićevu vladu - Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Tihomir Orešković, Andrej Plenković...
Manolićevi memoari
Japica, kako ga od milja zovu, jedan je od rijetkih koji mogu reći da se na njihov rođendan i zemlja tresla jer je 2020. na taj dan potres pogodio Zagreb. Manolić je svojim mislima i stavom impresionirao i Poljake te završio u monografiji znanstvenika Witolda Śmigielskog "Život Poljaka i ostalih stanovnika zemalja slavenskih naroda. Trenutna situacija u povijesnoj perspektivi".
Mnogi memoari puno toga govore, ali malo kažu. Manolićeva biografija ne spada u takve. Iz knjige koja ima oko 400 stranica izdvajamo vam samo nekoliko zanimljivih, vrlo kontroverznih detalja.
Manolić nam, tako, otkriva kako su u uhićenju Andrije Hebranga važnu ulogu imala dva hrvatska oficira JNA. Jedan se zvao Dušan Bilandžić, a drugi Franjo Tuđman. Ta činjenica donedavno nije bila javno komentirana - znalo se samo da je Hebranga priveo Ivan Gošnjak. Nakon uspostave višestranačja pokazalo se da su “dossier Hebrang” vidjela samo četiri čovjeka - Josip Broz Tito, Mika Špiljak, Josip Vrhovec i Franjo Tuđman.
Na stranici 74 čitamo šokantan pasus:
"Pravo je pitanje što smo mi u godini kad je postajalo jasno da će se Jugoslavija raspasti, zapravo dobili. (Manolić govori o “dossieru Hebrang” koji su predstavnici nove vlasti dobili u Beogradu). Jesu li stranice dosjea koje nedostaju nastavak obavještajne operacije ‘zaštita hrvatskih kadrova’ u Hebrangovoj likvidaciji ili priprema nekoga novog razdoblja? Jesu li jugoslavenske službe, izuzimajući pojedine dokumente iz dosjea, zapravo zaštitile tadašnjega (1948.) majora Franju Tuđmana ili majora Dušana Bilandžića, koji će zajedno s Gošnjakom i Kadijevićem uhapsiti Hebranga? Predsjednik Franjo Tuđman izuzeo je iz Hrvatskog državnog arhiva dosje o Hebrangu, a motive sklanjanja tog dosjea moguće je samo naslućivati", piše Josip Manolić.
Tko je upravljao studentskim štrajkom?
Dalje navodi kako se za Hebrangovu obitelj, nakon Andrijina umorstva, brinuo Stevo Krajačić - očito uz Titovu suglasnost, ili prema njegovoj naredbi - a dobivali su i materijalnu pomoć. To se, kaže, dr. Andriji Hebrangu neće dopasti, ali tako je. Manolić detaljno opisuje i svoju političku dramu, smaknuće s političke scene.
Opisujući događaje iz Hrvatskog proljeća, Manolić plastično pokazuje kako su zahtjevi Mike Tripala, Savke Dabčević Kučar i ostatka hrvatske vlade i Partije bili razumni i progresivni, no kompromitirali su ih studenti, štrajkom i ekstremističkim izjavama, što je u cjelini i dovelo do sloma proljeća, bacivši i Hrvatsku i Jugoslaviju desetljeće unatrag. Manolić kaže:
"Upozoravao sam (Ivana Šibla) kako imam spoznaje da KOS (vojna kontraobavještajna služba JNA) zapravo upravlja studentskim štrajkom. Dvadeset godina kasnije general Ivan Mišković Brk (tadašnji šef KOS-a) potvrdit će mi kako je on iz sjedišta Gradskoga komiteta upravljao studentskim štrajkom. No Šibl je te 1971. međutim otišao korak dalje od linije koju su zagovarali Tripalo i Savka. Javnom podrškom studentskom lideru Draženu Budiši pridonio je rušenju hrvatskog političkog vodstva", piše Manolić.
Što je to značilo za Hrvatsku (i Jugoslaviju), jasno se vidi iz toga da je sa scene maknut mladi, obrazovani, sposobni, liberalni Miko Tripalo (koji je 60-ih počeo čistku starih, neobrazovanih, “šumskih” kadrova) a na njegovo i mjesta njegovih kolega vratili su se ljudi poput Špiljaka, Kladarina...
Propast pokreta koji je u nacionalno pitanje htio unijeti više slobode a u ekonomske odnose više tržišta - što bi relaksiralo tadašnju federaciju, ali i međunacionalne odnose - bila je, pokazat će se 20 godina kasnije, kobna jer je ojačala radikalizme na svim stranama. Da problemi nisu bili gurani pod tepih, ne bi onom frojdovskom snagom, silinom potisnute traume, izbili na površinu 1990-ih.
Joža Manolić, koji je samo godinu dana proveo u Ozni, a u Udbi ni dana - pa ipak kotira kao “drugo ime za udbaša” - opisao je i sustav vrbovanja ljudi za Službu državne sigurnosti.
Kako je propao atentat na Pavelića
U zatvorskom sustavu, gdje je radio, zatvorenicima je najčešće nuđeno skraćenje kazne za potpis o suradnji. I do njega se, kako Manolić kaže, skoro uvijek i dolazilo - i gotovo uvijek, bez prisile. Okorjeli realist, Manolić zna da pojedinac protiv sustava nije mogao ništa. Ratni dio Manolićeva puta, u okupiranom Zagrebu, ispunjen je akcijskim sadržajima prvorazredne zanimljivosti.
Bio je to Pavelićev brijač, koji je obećao da će Pavelića, prigodom brijanja, zaklati i onda nestati iz vile. Pavelić je, naime, nakon brijanja svakog jutra po 15 minuta provodio u kupaonici, a brijaču bi to bilo dovoljno za bijeg. No akciju je u zadnji tren zaustavio Ivan Stevo Krajačić. Manolić, koji je nakon toga morao pobjeći u šumu, tek je mnogo kasnije saznao zašto je atentat propao.
Komunisti su, naime, upravo s ustašama pregovarali o puštanju Hebranga iz zatvora, pa nisu htjeli da im transfer propadne.
A to je tek dio pikantnih pričica iz memoara Broja Jedan...
O svemu i svačemu
Godine 2018. Manolić je s novinarima 24sata komentirao više povijesnih događaja te je dao svoja predviđanja za budućnost.
O Titu i Golom otoku
- Tita je već povijest ocijenila, ne moram ja. Na međunarodnom planu on je išao sa Staljinom, kad je vidio da se našli planovi ne preklapaju, odmaknuo se.
- Goli otok je, gledajući iz situacije kad je Jugoslaviji i Titu prijetila opasnost iz SSSR-a, bio nužnost u takvoj politici.
O Bleiburgu i komunističkoj partiji NDH
- Ne mogu reći svoju ocjenu, ali mogu Tuđmanovu iz 90-ih. On kaže maksimum 30.000 žrtava je tamo ostalo. Ovi revizionisti neće biti realni i reći da je selekcija bila već tamo napravljena, u Bleiburgu. Tamo su stradali većinom zločinci - kaže Manolić.
- Sjećam se kad smo preuzeli vlast '43. U Lepoglavi su ustaše dok su se povlačili poklali žene i civile i ostavili ih iza zida - dodao je.
- Bilo je tih ideja, jer ako stvarate perspektivu države, onda morate prilagoditi i organizacije koje će djelovati unutar nje - kaže o idejama o osnivanju komunističke partije Nezavisne države Hrvatske 1941. godine.
O osnivanju HDZ-a
- Dovodite me u situaciju da ne mogu prihvatiti tezu. Nisu bitni samo pojedinci u kreiranju jedne politike, bitno je ono što si uspio donesti u program. Ljudi koji su bili politički informirani, u toku tih promjena, oni su se prvi prešaltali. Naivni ljudi samo vide Udbu oko Tuđmana i oko mene, a ne vide milijune koji su nastali oko nas - odgovorio je na pitanje jesu li osnivači HDZ-a došli iz komunističke partije.
O budućnosti Hrvatske
- Hrvatska, s obzirom na geopolitički položaj i marljive ljude, ima jako dobru perspektivu i budućnost bez obzira na globalna kretanja u vanjskoj politici - rekao je.
- Sporazum koji je Hitler imao s Molotovom imao je utjecaj i na nas. Iako je nama bilo jasno da tu budućnosti nema, da se moramo opredijeliti protiv fašizma, nacizma i okupacije - kaže Manolić.
Zrnka je uvijek tu
- Moj vam je otac jako strpljiv čovjek. Ne možete znati koliko će tko dugo živjeti no kao kćer sam vjerovala da će mi otac doživjeti duboku starost. Cijeli život je živio asketski. Uvijek je rekao: 'Kada ti je najslađe, prestani jesti'. Nikada nije pio niti pušio. Uvijek je paralelno radio na svom mentalnom i fizičkom zdravlju. On vam je sam svojim rukama izgradio pola vikendice u Vinodolu. Uvijek je puno čitao. Taj spoj mentalnog i fizičkog doprinio je njegovoj dugovječnosti uz naravno dobru genetiku. Puno sam od njega naučila pa vjerujem da i za mene ima vremena - kazala nam je prije nekoliko godina Manolićeva kći Zrnka.
Godine 2020. preminula mu je 36 godina mlađa supruga Mirjana. Prošle godine doznali smo kako udaje svoju kćer Zrnku.
Manolićeva kći dospjela je u medije kad je izjavila da su je "arkanovci" pokušali oteti kako bi je razmijenili s njihovim vođom Željkom Ražnatovićem Arkanom koji je u to vrijeme "ležao" u Remetincu zbog pripreme sudjelovanja u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.
- Taj dan su Arkanovi ljudi htjeli i mene oteti. To se dogodilo na Tuškancu, gdje smo stanovali. Na cesti pred kućom u crnom su se Mercedesu zaustavili do mene. Ustvari su me čekali. Naivno su me pitali gdje je put za Šumski dvor. Rekla sam im samo ravno, a oni meni da odem s njima. Zezala sam se i odgovorila - drugi put. Kad sam im to rekla, jedan je rekao drugome: 'Hvataj je!'. Shvatila sam što žele i uspjela pobjeći u kuću iz koje sam se izvukla kroz drugi izlaz. Oni to nisu znali i čekali su dulje od dva sata da se vratim. Kući sam došla tek kasno popodne. Došao je i tata. A on meni: 'Jesi li im zbrisala?'. 'A jesam', nasmijali smo se kratko i više to nismo komentirali - ispričala je Zrnka to Glasu Istre 2019. godine.
Krajem 2023. godine, kako je javio Večernji, posjetio ga je svećenik te mu je dao sakramente. Ispovjedio se i dobio odrješenje grijeha.
POGLEDAJTE VIDEO: