Najgori ruski serijski ubojica u povijesti, bivši ruski policajac Mikhail Popkov, u ponedjeljak je osuđen za silovanja i ubojstva 56 žena. Donosimo vam priče i o najgorim ruskim serijskim ubojicama koji su sijali strah u Rusiji i u bivšem SSSR-u..
Anatolij Onoprijenko bio je drugi veliki serijski ubojica, nakon rostovskog rasparača Andreja Čikatila, koji se pojavio u bivšem SSSR-u nakon raspada komunizma. Ubijao je od 1989-1996. Ovaj brutalni ubojica, volio je ubijati cijele obitelji. Novinari su ga prozvali Ukrajinska zvijer ili Terminator.
Rođen je 1959. godine u gradi Laski u Ukrajini. Majka mu je umrla kad je imao samo četiri godine, a otac ga je odveo u sirotište. No, starijeg sina je zadržao. Čini se da je to bio temelj za Onoprijenkov bijes na ljude i osobito obitelji.
Kad je napustio sirotište radio je kao šumar i mornar. Cijelo vrijeme je bio poznat službi za mentalno zdravlje u Kijevu.
Prvi val ubojstava s kojim se povezuje dogodio se 1989. Zajedno sa Sergejem Rogozinom, Onoprijenko je izveo niz provala. Tijekom jedne od tih provala sačmaricom je pobio supružnike i njihovo osmero djece.
Nakon toga su se razišao sa kompanjonom Rogozinom. Ne zna se gdje je bio u sljedećih 6 godina kad je pao komunizam i kad je Ukrajina postala nezavisna država. Zna se da je neko vrijeme tumarao po središnjoj Europi, ali nije poznato je li odgovoran za koje ubojstvo u to vrijeme.
Kuće bi spalio da prekrije tragove
Krajem 1995. vratio se u Ukrajinu. Tad započinje započeo jedan od najkrvavijih niza ubojstava u poijesti. Ubio je 43 ljudi u manje od četiri mjeseca. Kao i prije, ciljao je na kuće po rubovima malih gradova i sela diljem Ukrajine no ovaj put ga nije zanimala pljačka nego samo ubojstvo.
Počeo je na Badnjak 1995. kada je provalio u kuću obitelji Zajčenko. Sačmaricom dvocijevkom ubio je bračni par i njihovo dvoje djece, uzeo nekoliko suvenira i zapalio kuću. Šest dana kasnije u gradu Bratkoviči, mjestu koje će postati njegovo lovište, provalio je u kuću i ubio par koji je živio tamo sa ženinom sestrom blizankom.
Prije sljedećeg ubojstva obitelji, kao usput, početkom siječnja 1996. ubio je četvoricu motorista na autocesti Berdijans - Dnjeprovskaja. Kasnije je objasnio: 'Za mene je to bio lov. Lovio sam ljude'.
Zatim je 17. siječnja krenuo natrag u Bratkoviče. Provalio je u kuću obitelji Pilan, ubio petero ljudi koji su tamo živjeli, a zatim zapalio kuću. Kad je odlazio vidjela su ga dva čovjeka. I njih je ubio.
Tukao ih čekićem dok nisu izdahnule
Tog istog mjeseca ubio je medicinsku sestru i njezinu obitelj. Zatim je provalio u kuću obitelju Dubčaka i ubio oca i sina, a majku i kćer istukao čekićem do smrti. Kasnije je istražiteljima rekao da je kći gledala kako ubija njezine roditelje i da se molila kad je došao do nje: 'Sekundu prije nego što sam je opalio po glavi, naredio sam da mi pokaže gdje drže novac' rekao je 'Pogledala me bijesno i prkosno rekla: 'Ne, neću'.
Samo tjedan dana kasnije, Onoprijenko se odvezao do Maline gdje je ubio sva četiri člana obitelji Bodnarčuk. Muža i ženu je ustrijelio, a sjekirom je raskomadao njihove dvije kćeri koje su imale sedam i osam godina. Opet je nastradao i slučajni prolaznik koji ga je vidio kako izlazi iz njihove kuće.
Tri tjedna nakon tog ubojstva ustrijelio je četiri člana obitelji Novosad u selu Busk, a zatim im zapalio kuću. Seljaci su nakon toga zahtijevali pomoćod Vlade, a oni su im poslali jedinicu Nacionalne garde. U međuvremenu je dvije tisuće policajaca krenulo u potragu za ubojicom.
'Glasovi su mi govorili da ubijam'
Na kraju je Onoprijenkov rođak pomogao da dođe do njegovog uhićenja. Naime, ubojica je odsjeo kod rođaka koji je pozvao policiju nakon što je vidio da Onoprijenko ima zalihu oružja u svojoj sobi. Uhićen je na Uskrs 1996. u trenutku dok je slušao glazbu na kazetofonu koji je ukrao obitelji Novosad koju je smaknuo. Istraga je poslije otkrila oružje koje je koristio, kao i mnoštvo suvenira koje je uzimao iz kuća koje je spalio.
Priznao je ubojstva te kazao kako je čuo glasove koji su mu govorili da sve to učini. Rekao je da je u kijevskoj psihijatrijskoj bolnici liječen od shizofrenije. Ministarstvo unutarnjih poslova u Kijevu znalo je da je Onoprijenko bio vanjski pacijent.
Proglašen je krivim za 52 ubojstva 1999. godine i osuđen na smrt. No kazna nisu mogli izvršiti jer je Ukrajina članica Vijeća Europe koje zabranjuje smrtnu kaznu. U kolovozu 2013. godine je preminuo u zatvoru od srčanog udara.