Darinko Kosor u dugoj političkoj karijeri, koja traje gotovo 30 godina, nije izgovorio ni jednu krivu, politički nekorektnu rečenicu. Nije, međutim, također izgovorio ni jednu pravu, neku koja bi se pamtila, koja bi mu se jednoga dana mogla uklesati na politički grob kao memento.
Uvijek je bio tvrdokorno pravovjeran i nikad nije radio pogreške. Kosor spada u ekstremni politički centar, mjesto na kojemu je najudobnije, s kojeg puca lijep pogled na sve strane političkog spektra, odakle se može lijepo napredovati i dugo politički živjeti.
Tako je i sad: Kosorov HSLS, s dva mandata, ostaje u Domoljubnoj koaliciji - time su opovrgnute učestale glasine o bijegu Kosora i Milivoja Špike iz luzerskog okružja Karamarkova HDZ-a.
Štoviše, zaigrao je na veliki ulog - optužio je SDP da razbija Most metodama iz totalitarnih vremena te dodao kako je sa stranačkim kolegom, novoizabranim zastupnikom Dariom Hrebakom, potpisao zajednički zahtjev svih zastupnika Domoljubne koalicije da im predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kao relativnim izbornim pobjednicima povjeri mandat za sastavljanje vlade.
A ako stvar propadne, ima vremena za prešaltavanje. To je politika, a kako kaže njemački sociolog Max Weber, tko ima na umu spas duše, nema što tražiti u politici. Za hrvatske standarde Kosor je vrlo konzekventan i nije stranački “šarao”.
Darinko Kosor je jedan od rijetkih ljudi iz Karamarkova saveza koji dolazi s, kako je šef HDZ-a rekao, “socijalističkih jasala”. Karijeru je započeo u kasnom socijalizmu, kao kandidat za predsjednika zagrebačke socijalističke omladine. Za razliku od drugih komsomolaca, Kosor se nikad nije sramio te činjenice niti ju je nijekao. Davne 1988. pobijedio je u izborima za šefa SSOH. Protukandidat mu je bio Dejan Jović, čudo od djeteta, poznat kao Šuvarov pulen. Jović je poslije, nakon dvostrukog magisterija u Ljubljani i Zagrebu te doktorata na glasovitoj Londonskoj školi ekonomije (LSE), postao trostruki savjetnik na najvišoj razini - najprije Miomiru Žužulu, pa Kolindi Grabar Kitarović i, naposljetku, Ivi Josipoviću. Kosor se, i to je druga konstanta, uvijek znao dobro materijalno pozicionirati.
Čini se da je bio jedan od prvih ljudi koji su se našli u kružoku moćnika koji je svojedobno gurao nekakav savez Tomislava Karamarka i Željka Rohatinskog. Ta ideja nije uspjela, ali konstelacije koje su stajale iza nje ostale su moćne, a to se vidi po koaliciji HSLS-a i HDZ-a, koja je uistinu neprirodna, jer je HSLS kozmopolitska, liberalna, poduzetnička i reformska stranka, napučena vještim konjunkturistima, dok je Karamarkov HDZ desna stranka, ne stranka desnog centra, posve oslobođena odgovornosti prema bilo kakvom jeziku promjena, reformi, ekonomije...
Očito je tu ipak postojao i neki pozadinski interes, a taj se ugrubo može identificirati kao interes krupnog kapitala.
Kosor je neka vrsta čudotvorca, poput Radimira Čačića, samo bez one monumentalne izrađene infrastrukture iza sebe.
Ne bi čudilo da jednog dana vidimo kako hoda po vodi. Ili kako hrani stotine gladnih s nešto kruha i pokojom ribicom. Jer on je već izveo nekoliko zapaženih čuda.
Sa strankom koja je izvan Sabora uspio je dogovoriti koaliciju s Karamarkom. Onda je u toj koaliciji istrgovao nekoliko zastupničkih, a navodno i ministarskih mjesta. Kad su se uortačili, bilo je jasno što je u trgovini dobio on - puno - ali nije bilo jasno što je dobio Karamarko. Danas znamo - dva mandata. Manje nego što je obećao pozicija u izvršnoj vlasti. Martina Dalić otkrila je da HDZ nema nikakav plan i program te da nemaju pojma što će učiniti ako dođu na vlast. Neki su govorili da Kosor govori ono što Karamarko ne zna.
Danas su veće šanse da će Kosor politički preživjeti ova iskušenja nego Karamarko. Neki novinski komentatori misle kako je koalicija HDZ-a i malih stranaka desnog centra nalik na bajku o Snjeguljici i sedam patuljaka. Male su stranke dosad uvijek žestoko naplaćivale svoju podršku velikoj. Uhljebljivale su članove u javnom sektoru. HSLS, međutim, ima stručne ljude. U toj je stranci Josip Budimir, jedan od sposobnijih hrvatskih političara, pa Jasminko Umićević, stručnjak za naftu, a u njezinoj je orbiti bio i Vladimir Ferdelji, kojeg je Milanović odbacio kao treći ešalon. U predizbornoj se kampanji nije pojavljivao, a to znači da nije osjetio magnetsku snagu HSLS-a.
Prije 15 godina postao je i zamjenik gradonačelnika Zagreba. Nakon pobjede 2000., Račan gura Bandića na vodeće mjesto Zagreba iako je već tada bilo otpora izvan zagrebačke organizacije. Miki stavlja oko vrata gradonačelnički lanac, a zamjenik mu je Darinko Kosor iz partnerske stranke HSLS, koja je tada još značila puno u Hrvatskoj. Kad je tada pružao ruku svojem zamjeniku, Bandić vjerojatno nije ni sanjao da će 14 godina kasnije, dok bude u skučenoj ćeliji istražnog pritvora, upravo o Kosoru ovisiti zadržavanje vlasti u Zagrebu.
Tada Kosora i nije previše cijenio, on je preuzeo sve uzde u svoje ruke. I krenuo u ono po čemu će danas ostati prepoznatljiv: populističkim potezima. Nakon prijašnjih gradonačelnika koji su bili čisti uredski ljudi, Bandić je bio potpuna suprotnost.
- Cilj mi je dnevno se rukovati sa 100 ljudi. Svatko od njih će u obitelji reći da mu je gradonačelnik stisnuo ruku. Tako se dobivaju glasači - povjerio se gradonačelnik suradnicima.
Bandić je bio prvi u tom pristupu u Hrvatskoj. Mnogi su ga smatrali nenormalnim, ali danas su političke kampanje nezamislive bez “rukovanja sa 100 ljudi dnevno”. Bandić je izbore dobio na komunalnim problemima, pogotovo onima na periferiji, obećanju o saniranju smetlišta, poštenijim upravljanjem gradom i transparentnim donacijama. I počeo je neke ispunjavati, ali s djelomičnim uspjehom.
On i Kosor su, primjerice, slavodobitno potpisali ugovor s predsjednikom Dinama o potpunom uređenju stadiona. Vratili su stadion na upravljanje gradu, a zauzvrat obećali da će za 80 milijuna završiti sjevernu i zapadnu tribinu. Rok je bio godinu dana, a sjeverna tribina je završena četiri godine kasnije i dvostruko skuplje. I danas zjape prazni tisuće kvadrata poslovnih prostora koji su sagrađeni u sklopu nje.
Sa svojim zamjenikom Kosorom se prvi put sukobljava oko pročistača za otpadne vode, najveće ekološke investicije u Zagrebu koju je pripremila još prethodnica Marina Matulović Dropulić. Ugovor je potpisao Bandić tek nakon što je prošao kratki mandat te 2000. godine jer Kosor i HSLS nisu htjeli da se gradi i most, koji će poslije biti poznat kao Domovinski. Pročistač voda na kraju je dovršen tek 11 godina kasnije, ali je postao jedan od najkontroverznijih projekata. Od prvotnih 180 milijuna eura, na kraju je stajao 380 milijuna eura. Razlog: Bandić je odlučio stalno proširivati prvotni projekt. Sagradio je Domovinski most, proširio kapacitet i iskoristio pročistač da natkrije čuveni “drekriver”, tj. otvorenu kanalizaciju u naselju Kozari putevi i Kozari bok. Sve je to trebalo isplatiti iz cijene vode koja je u Zagrebu zbog pročistača stalno rasla kroz godine. Inače, sve uloženo njemačkom investitoru RWE već se isplatilo, ali će građani i industrija pročišćavanje plaćati do 2028. godine. Godine 2011. DORH je rekao da ima sve elemente za optužnicu, ali od nje nikad nije bilo ništa.
Uspješna karijera omladinca
Kosor je 1988. godine pobijedio na izborima za šefa SSOH kao kandidat za predsjednika zagrebačke socijalističke omladine. Kosor je svojoj izbornoj bazi obećao podijeliti gradske tavane za stanove, ali obećanje nije ispunio. Nije, međutim, ni propao.
Bio je i predsjednik udruženja stanara
Godine 1990. bio je u rukovodstvu Autonomnoga demokratskog saveza Hrvatske (ADSH). Bio je članom i potpredsjednikom Socijaldemokratske stranke Hrvatske (1991.), a vodio je i Udruženje stanara Hrvatske.
Preživio je izborni debakl 2011. godine
Član je Hrvatske socijalno-liberalne stranke od 1992. Predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke postaje 2009. Na hrvatskim parlamentarnim izborima 2011. bio je prvi po redu na stranačkoj listi HSLS-a u II. izbornoj jedinici i nije prošao izborni prag.
Darinko je rođak Jadranke Kosor
Jadrankin otac Miro i Darinkov otac Vlado su braća. Jadrankin i Darinkov pradjed Niko Nine Kosor tijekom Austro-Ugarske bio je poglavar ili kapetan Trbounja te poslovođa rudnika boksita. Jadranka i Darinko se druže i izvan politike.