Naoružan fotoaparatom, strpljenjem i oprezom s još troje prijatelja u petak kasno poslijepodne krenuo sam šumskim puteljcima Gorskog Kotara u zaleđu Ravne Gore u nadi da ću napokon barem jednom u životu u prirodi susresti i fotografirati medvjeda. 

Pred sam zalazak sunca, kada smo već gubili nadu u susret s medvjedom, na jednom onako u tišini prekrasan prizor poput priča iz bajke o medvjedici i medvjedićima s kojima djeca prije spavanja utonu u san. Na pedesetak metara ispred nas preslatki medvjedići oprezno su šetali iza mame medvjedice. 

Ugledavši nas, odrasla medvjedica teška više od stotinu kilograma, je s mladuncima starim oko sedam mjeseci brzo kliznula u šumu i samo minutu kasnije medvjeđa obitelj se vratila i oprezno krenula u našem pravcu. Naišavši na otpalu jabuku na putu medvjedići su se znatiželjno zaigrali pod budnim okom njihove mame. Promatrali smo ih sa sigurne udaljenosti kako se ne bi osjetili ugroženima jer tada medvjedica štiteći mladunčad zna nasrnuti na čovjeka.

Spuštajući se s šumovitog proplanka, u sumrak, samo nekoliko kilometara dalje, jedinstven prizor. Još jedna medvjeđa obitelj, majka s dvoje mladunaca oprezno nas je promatrala s ruba šume.