U crkvenom zboru, na nedjeljnim misama, u Dražicama je bilo malo djece, osobito dječaka, pa bi ona kao mala ministrantica u crkvu redovito odlazila dva puta tjedno pomagati velečasnom. Ne bi je spriječili ni kiša ni snijeg, priča nam gospođa Dubravka.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Unatoč kritikama da baš i nema sluha, ljubav prema pjevanju predsjednica je pokazala već nebrojeno mnogo puta. Posljednji put zdušno i srčano je pjevala s iseljenicima u Americi - od Pittsburgha do New Yorka. A pjevati je počela još u djetinjstvu.
- Sjećam se kako bi plesuckala i pjevala po kući držeći u ruci ‘mikrofon’, koji je sama napravila od žarulje - priča majka.
- Na grlo žarulje prispojila je žicu ili kabel. Tako bi nas uveseljavala pri svakom obiteljskom druženju, ali i često pjevala samoj sebi za gušt - govori predsjedničina majka.
Dok prebire po starim fotografijama, prisjeća se kako je Kolinda jedva čekala dane kad bi išla na vjeronauk, koji se tad nije predavao u školama, i nedjelje, kad bi pjevala.
- Krenula je već sa šest godina i odlazila do kraja osnovne škole, sve dok je bila u Dražicama. Sjećam se da mi je ponekad zimi bilo hladno u crkvi jer nije bilo grijanja, no njoj ni to nije smetalo. Pjevala je i kod kuće, najviše crkvene pjesme, ali i one zabavne iz tog vremena - prisjeća se mama Dubravka pokazujući nam slike svoje kćeri s krizme.
Dodaje kako je Kolinda bila vrlo znatiželjna djevojčica koja je voljela učiti i vrlo je dobro pamtila. Tako se zanimala i za vjeronauk, a tjedno učenje o vjeri i Bogu “slavilo” se pjesmom na nedjeljnim misama.
Ljubav prema pjevanju predsjednica je pokazala već nebrojeno mnogo puta. Osim što često zapjeva hrvatsku himnu, predsjednica je dosad pokazala ljubav prema svim žanrovima glazbe. Tako smo dosad već čuli red popevki, red klape, red Thompsona te red opere “Nikola Šubića Zrinskog”.
Da uživa u pjevanju i pjeva gdje god joj se pruži prilika, vesela predsjednica pokazala je i prilikom posjeta hrvatskim vojnicima u Afganistanu. Posljednji put zapjevala je nakon govora na Općoj skupštini UN-a, i to na druženju u stalnoj misiji Hrvatske pri UN-u.
Pridružio joj se i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Predsjednica je pjevala “Velu Luku”, “Croatio iz duše te ljubim” i “Krist na žalu”. Okupljeni su zapljeskali predsjednici, a ona je uzvratila: “A oni neki mediji pišu da ja ne znam pjevati, a ja znam pjevati!”.
Nakon što su i do nje došle kritike kako ne zna pjevati i da se okani mikrofona, predsjednica je za HRT rekla kako je nije briga tko će je kritizirati.
- Ne možete nikad sve zadovoljiti. Kad biste se i trudili, ne biste imali svoje mišljenje. Ja sam rekla uvijek - tko pjeva zlo ne misli. Ja pjevam tako kako pjevam - istaknula je Kolinda i prisjetila se kako ju je crkveni zbor prigrlio.
- Kad sam bila mala, crkveni zbor me prihvatio, unatoč mojem uštimavanju, sad sam malo bolja, ali ipak odlučila sam prihvatiti one prijedloge Jacquesa Houdeka i još nekih koji su mi predložili da poradim na glasu.
- Međutim, problem je u tome što i ne stignem puno pjevati. Kad sam pjevala u crkvenom zboru, imala sam vremena za vježbanje jer je to kao i svaka druga aktivnost, morate puno pjevati da biste dobro pjevali. No nije to bitno - objasnila je te istaknula kako pjevanjem pokazuje koliko su joj ljudi važni.
- Bitno je da se tom gestom daje do znanja da sam čovjek, žena, da sam jedna od vas. Ja ću stati za ovaj mikrofon pa makar me cijela Hrvatska kritizirala, ali ću vam otpjevati jednu pjesmu jer moram trčati u zračnu luku da bih stigla u New York na ove sastanke u Općoj skupštini, da vam pokažem koliko ste mi bitni i važni, koliko je hrvatsko zajedništvo važno. Briga me tko će me kritizirati... briga me ako štonavam - zaključila je Kolinda.