"Imam dojam da su u Domovinskom ratu ratovali desno orijentirani Hrvati, dok su djeca komunista sudjelovala u pretvorbi i privatizaciji uz povlaštene menadžerske kredite", izjavio je Stjepo Bartulica, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, u sinoćnjem Pressingu N1 televizije.
Što bi na to rekao Miroslav Kutle koji je od vlasnika kvartovskog kafića u Sloboštini izrastao u najvećeg hrvatskog tajkuna povezanog s vlasništvom u preko stotinu tvrtki, a sve to uz zaleđe upravo desničarskog HDZ-a?
Vjerojatno je i on bio udbaš.
I što bi na to rekao Franjo Tuđman čija obitelj je u ratnim godinama izgradila poslovna carstva, vodila tvrtke i banke, poslovala s državom, a predsjednik i stvoritelj države nadgledao i amenovao sve procese iz svoje vile otkupljene dan prije stupanja na snagu zakonske zabrane?
On je isto ljevičar, zar ne? Da ne kažemo udbaš.
Još jedna podjela
Osim što je teza pogrešna i uvredljiva za sve one koji su ratovali i ginuli, a nisu se smatrali desničarima, iz Bartuličinih riječi kao da je isijavala zavist što su "desničari" ratovali, a "djeca komunista se bogatila".
Njemu bi vjerojatno bilo draže da je bilo obrnuto.
Kako bilo, ova izjava zastupnika Domovinskog pokreta pomogla je kreirati još jednu podjelu u hrvatskom društvu koja se naslanja i na aktualnu, friško podgrijanu podjelu među generalima oko zahtjeva za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
Jedna grupa generala je za pomilovanje, druga protiv pomilovanja.
Ante Gotovina, Ivan Čermak, čak i Ljubo Ćesić Rojs i Davor Domazet Lošo, traže pomilovanje dvojice bivših udbaša koji su osuđeni za ubojstvo hrvatskog emigranta 1983. godine u Njemačkoj, dok su se tome usprotivili generali poput Josipa Lucića koji upozoravaju da je ovo "duboko zadiranje u emocije cjelokupnog hrvatskog naroda, posebno žrtava Udbe i iseljeništva".
Ipak, ovo nije prva takva podjela među generalima.
Udbaši i koji će to postati
Jer ako se sada dijele na one koji traže pomilovanje udbaša pod izlikom zasluga u Domovinskom ratu i onih koji odbijaju pomilovanje udbaša, ali istodobno imaju razumijevanja za hrvatske zločine u Domovinskom ratu, godinama ranije dijelili su se na generale bliske desnici i one bliske ljevici.
I to nije bilo vidljivo samo kod podizanja optužnica za ratne zločine, gdje su Ante Gotovina i Rahim Ademi prolazili posve drugačiji put, već se na primjeru Petra Stipetića koji je živio u starom stanu, koji nije dobivao iste povlastice i počasti - pa ni tvrtke - poput nekih drugih generala bliskih desnici, vidjelo da postoje dvije kategorije generala.
Što se vidjelo i na slučaju pomilovanja Josipa Perkovića.
A te podjele, zanimljivo, potenciraju upravo oni koji se uporno zaklinju u zajedništvo svih Hrvata.
Čemu pomilovanje?
Pa tako Bartulica, zastupnik desničarskog DP-a, tvrdi da su desničari branili, a ljevičari (pardon, "djeca komunista") prisvajali Hrvatsku, dok se generale kritizira zbog toga što traže pomilovanje udbaša, pa makar oni bili bliski Tuđmanovi suradnici, a ne i časnika osuđenih za ratne zločine u Domovinskom ratu, nekadašnjih "heroja, a ne zločinaca".
Zašto bi se tražilo bilo čije pomilovanje?
Zoran Milanović, koji pokazuje veći respekt i razumijevanje za Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića i Mihajla Hrastova, nego za njihove žrtve, ionako je naglasio kako je institut pomilovanja "relikt prošlosti". Zašto bi se tražilo pomilovanje osuđenika za najteže zločine? I zašto bi se to pretvorilo u natjecanje između udbaša i desničara?
Zar je Ante Gotovina postao udbaš?
Nabacivanje floskulama
I kad smo već kod podjela, i Zoran Milanović je prije nekoliko godina izjavio kako su "95 posto hrvatskih branitelja koji su držali pušku u ruci u Domovinskom ratu branitelji iz siromašnih obitelji i manje obrazovani".
Znači, ne samo desničari, kako kaže Bartulica, nego i siromašni i neobrazovani.
Ovakvo nabacivanje interpretacijama, optužbama i podjelama, najviše ideološkim, dodatno zamagljuje pravu istinu o onome što se događalo devedesetih.
U ratu su sudjelovali branitelji, državnu imovinu otimali su pljačkaši, bezočno su krali kriminalci, dok su se famozni udbaši infiltrirali u sve političke stranke i služili svim ideologijama, dokle god su im one garantirale status i moć.
I zato sve ovo smrdi na novu manipulaciju, poput pokrivanja udbaških zločina zaslugama u Domovinskom ratu ili vapaja o tome što bi Franjo Tuđman učinio na Milanovićevu mjestu ili podjela na desničare branitelje i "djecu komunizma", gdje svatko iz ovog podgrijanog košmara uzima za sebe ono što mu odgovara ili mu daje na važnosti.
HDZ je izmislio pomirbu udbaša i ustaša. Zato je Hrvatska kontaminirana njihovim nasljeđem.