Prva dva razreda Viktor je bio u produženom boravku, a dogovor je bio s njegovim tatom da ga ranije dovede u školu, jer su i mama i tata radili rano. Vidio sam da sjedi sam, pa sam donio šah i tu smo se sjeli, u naš školski kutak za odmor.
Opisuje nam tako Igor Matijašić, ravnatelj Osnovne škole Milana Langa u Bregani kako je nastalo pismo koje je prošli tjedan zagrijalo mnoga srca u ovome sivilu.
"Sjećam se prvog razreda kada sam dolazio rano u školu prije svih i bilo mi je dosadno. Onda ste me vi pitali hoću li igrati šah. To mi je puno značilo. Uvijek ste nasmijani i veseli. Sviđa mi se to što ste marljivi i uporni. Uvijek pohvalite nečiji dar. Brinete se za djecu, učitelje i ostale radnike u školi", ispisano je pravilnim slovima na papiru koji je devetogodišnji Viktor Tucaković ukrasio malom dugom, a potom po učiteljici Aleksandri poslao Matijašiću. Pismo je napisao na satu, bez da mu je itko dao uputu.
- Želio sam da ravnatelj bude sretan - jednostavno nam kaže bistrooki dječak, dok rado odgovara na naša pitanja. Sada je trećašić i zanima ga, kaže, filatelija, a htio bi biti znanstvenik u području geografije. A šah, pitamo ga. Prva dva razreda proveo je svako jutro igrajući šah sa svojim ravnateljem dok ne počne nastava. I to puno prije nego što nam se ta prekrasna igra preko serije "Damin gambit" opet uvukla pod kožu.
- Povremeno ga igram. Sad idem na nogomet. Igram napad - odgovara devetogodišnjak koji je s tri godine već znao čitati, a prije nego što je krenuo u školu znao je sve glavne gradove svijeta. Učenje mu dolazi prirodno, a u školi mu je najdraže učiti matematiku i vjeronauk. Najviše mu se, kaže, svida biblijska priča o Stvaranju.
Matijašić je pismo objavio na svome Facebooku, priznavši da mu izmamilo suze radosnice. A koliko je ganut, nije mogao sakriti ni kad smo ih posjetili u Bregani. Dok su djeca radila s učiteljima i nastavnicima u njihovim razrednim "mjehurićima", u holu škole spremačice, domar i ravnatelj žustro su radili. Svaki kutak se mora dezinficirati, svaka epidemiološka mjera ispoštovati. Djeca nose maske, svi ih nose, a Matijašiću svaki cas netko donosi mobitel, kuharica, tajnica. I na svako pitanje odgovara ljubazno i sa smješkom.
U svoj napetosti ovih dana, njihova škola je pravi mjehurić sigurnosti. U holu svjetluca veliki okićeni bor, sve je ukrašeno dječjim radovima, a smijeh se čuje iz učionica.
Viktor je, otkriva nam ravnatelj, baš posebno dijete. Tijekom testiranja darovitosti u prva dva razreda, on je odmah iskočio.
- Sve voli isprobati, ima ga svugdje po Bregani, u svemu sudjeluju i pomažu, i on i njegova obitelj. A posebna zasluga ide i njegovoj učiteljici Aleksandri, koja zaista radi čuda s djecom. Za Viktora uvijek ima i dodatne programe, kako bi ga što više potaknula. Za svako dijete zna što mu treba, a preko pametne ploče u redovitu nastavu ukljucuje i djecu koja su ovih dana u samoizolaciji - ističe Matijašić, kojem je jedna od glavnih ravnateljskih dužnosti da su djeca sigurna i vesela, a zaposlenici zadovoljni.
"Današnja poruka jednog prekrasnog mladog bića po imenu Viktor Tucaković (učenik trećeg razreda) izmamila mi je istovremeno i osmijeh i suzu radosnicu... Ovo je još jedan dokaz zašto je rad u školi najljepši posao na svijetu. Rečenice koje je napisao Viktor za mene imaju veći značaj od svih materijalnih stvari na svijetu zajedno... ❤️", napisao je Matijašić, a ovo iskreno Viktorovo pismo izazvalo je brojne pozitivne reakcije njegovih Facebook pratitelja.
Osnovna škola Milana Langa i inače je poznata po inovacijama, zanimljivim projektima i velikoj podršci cijeloj zajednici u Bregani. Matijašić i njegovi zaposlenici, kako nastavnici, učitelji, tako i nenastavno osoblje, stalno unaprjeđuju nastavu. Tako su prošle jeseni za Dan kravate napravili najdužu kravatu u zemlji, a vrlo često upravo je škola mjesto koje okuplja stanovnike Bregane i okolice u brojnim događanjima. Matijašić stoga ističe, rad s učenicima najljepši je na svijetu.