Hej, sunce! Pa gdje je mamin osmijeh? Pa gdje je moj smješko mali? Ma sunce moje sretno! Ljubav moja! Ajde, još jedan osmijeh mi daj! Ma bravo, tepa Dajana Kiš (32) dvomjesečnom sinu Joni. 

A on, u toplini doma i obavijen debelim plaštom majčine i očeve ljubavi, nježnosti i pažnje, raste, napreduje i oporavlja se od operacije srca. Upija svaku majčinu riječ, guguće, smiješi joj se i veseli. Tata Željko (33) zadovoljno ih promatra sa strane. Sretan je što će ovaj Božić napokon biti Božić kakav treba biti. U kojemu nema mjesta praznini. Suzama. Tuzi.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Jer prije dvije godine veselili su se Božiću koji će proslaviti s kćeri Enom. I prije njezina rođenja obojili su joj zidove, pripremili dječji krevetić i prilagodili sve još nerođenom djetetu. Dajanina prijateljica izradila je i božićnu kuglicu s Eninim imenom. Međutim, Ena se iz bolnice nikad nije vratila kući. Već pri rođenju 17. prosinca 2018. bila je mrtva.

- Meni je Božić oduvijek bio poseban dio godine i baš sam to vrijeme adventa uvijek željno iščekivala. Suprug i ja posebno smo se radovali 2018. godine, kad sam bila trudna s Enom. Ali, nažalost, to je završilo kako je završilo. To vrijeme došašća provela sam u bolnici i nekoliko dana prije Božića vratila se doma bez Ene - počinje svoju priču Dajana i nastavlja...

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL Jedini podsjetnik na nju koji još imam je kuglica s njezinim imenom koju mi je napravila i poklonila draga prijateljica tog Božića kad smo ostali bez kćeri. Zato smo danas presretni, jer smo barem dio došašća Jona, suprug i ja proveli kod kuće te ćemo Božić dočekati zajedno, pripovijeda nam Dajana koja s Jone ne skida pogled. Miluje ga, osluškuje, oduševljeno gleda i prati svaki njegov pokret. Još je i sama u nevjerici što su sve prošli u svega dva mjeseca Jonina života.

Nakon dvije zdrave, a neuspješne trudnoće rodila ga je 18. listopada u zadarskoj bolnici. Hitnim carskim rezom dva tjedna prije termina u 12.25 sati. Težio je 4120 grama i bio dugačak 53 centimetra. I kad je napokon trebalo postati lijepo i kad su trebali uživati u svojoj sreći, Dajani i Željku srušio se svijet.

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL - Kad mi je liječnik rekao da sumnja na zajednički arterijski trunkus 2/3, što znači da mu samo jedna arterija izlazi iz srca i grana se na koronarne plućne arterije te mu se tako miješa krv, bila sam izvan sebe. Jonu su sanitetom hitno prebacili u KBC Zagreb, gdje su liječnici potvrdili dijagnozu. Divni su, požrtvovni, i Jona je cijelo to vrijeme bio stabilno. Bilo mi je teško čuti i prihvatiti dijagnozu, a kad sam saznala da kronično povećanje tlaka u plućima može dovesti do zatajenja srca u prvih mjesec dana, u meni su se podigli bura i kovitlac emocija. Operacija koja je Joni trebala radila se i na Rebru, no trebali smo čekati da napuni tri mjeseca. Nisam to mogla jer sam se bojala. Jer sam te 2018. u 27. tjednu zdrave trudnoće čekala u bolnici i pod njihovim nadzorom rodila mrtvu kćer Enu u 29. tjednu. Druga trudnoća bila je izvanmaterična. A sad, treći put, nisam mogla i nisam željela čekati. Nisam mogla riskirati da izgubim i ovo dijete - kroz suze se prisjetila Dajana muke i patnje koju je prolazila prije dva mjeseca. 

KOD KUĆE ZA BLAGDANE Nakon uspješne operacije mali Jona napokon se vraća kući

Majčinski nagon da spasi i zaštiti svoje dijete gurao ju je naprijed. Bila je spremna okrenuti nebo i zemlju da njezin Jona nastavi živjeti. Vidjevši njezinu zabrinutost i istinsku tugu, jedan od liječnika rekao joj je da bi on za svoje dijete otišao u Linz, referentni centar za bolesti srca za cijelu Europu. 

I to je ono što je Dajani u tom trenutku trebalo. Slamka spasa. Nada. Rješenje. I to je Dajani i suprugu Željku bilo dovoljno da zastanu i odluče bez obzira na cijenu. A cijena operacije bila je 60.000 eura. Koje oni u tom trenutku nisu imali. Vijećali su što će. Kako će. A onda su napravili ono što je najteže - pognuli glavu i zamolili za pomoć.

U dva dana skupili 1,2 milijuna kuna

- Nije lako progutati ponos, pognuti glavu i reći: ‘Trebam vašu pomoć’. Nije lako izaći u javnost s trenucima koji su nama teški, ogoliti naš život. Ali znam za koga smo to radili. Znam da i ovdje imamo divne liječnike, ali ti liječnici ograničeni su sustavom. Zato smo javno zamolili za pomoć. U svega dva dana skupili smo 1,2 milijuna kuna, i to uplatama malih ljudi, fizičkih osoba. Bila sam tako duboko ganuta i danas sam zahvalna na svakoj kuni koja je našem djetetu spasila život. Budući da smo skupili i više nego što je potrebno, višak želimo proslijediti sljedećem djetetu kojemu je potrebna operacija. Jer, vjerujte, prestrašno je to gledati. Ali nisu bitni samo novci. Bitna je svaka molitva, svaka riječ potpore i utjehe, i to u trenucima kad smo suprug i ja bili u kaosu, strahu i neizvjesnosti - niže Dajana. 

U to je vrijeme svaki dan od 12 do 19 sati bila kod sina na Rebru. Zbog COVID-19 uz Jonu nije mogla biti cijelo vrijeme. Vrlo brzo dogovorili su pregled i konzultacije u Linzu. Jona je imao tek 12 dana kad je s roditeljima privatnim sanitetom dovezen u Linz. Liječnici su pregledali njegove papire, smjestili ga na odjel i prihvatili operaciju. Štoviše, rekli su da je ona nužna.

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL - Liječnik me umirio, čim ga je pregledao prihvatio je operaciju i rekao da će ga operirati i ranije ako se stanje pogorša. Nasreću nije, iako je Jona već prije operacije počeo gubiti na težini i hranjenje mu je postalo napor. Malo smo ga hranili na sondu, malo na bočicu. Liječnik mi je rekao da mu važem pelene kako bi se vidjelo koliko mokri i događa li se nešto s bubrezima. Operiran je 6. studenog i operacija je trajala devet sati. Bila sam izvan sebe. Odvezli su ga u salu u sedam sati i napomenuli da će nam oko 13 sati javiti kako je prošla operacija, no da bi se ona mogla i oduljiti. Do 13 sati sam još koliko-toliko bila pribrana. No nakon toga nisam znala što se događa. Gledala sam svako malo na sat i mobitel iščekujući poziv liječnika. Nazvao nas je tek oko 16 sati, rekao da je sve prošlo dobro i da ga tek za dva sata možemo posjetiti na intenzivnoj. Nisu mu čak trebali ugraditi umjetnu arteriju, jer su uspjeli iskoristiti postojeću kako bi dobio neometan protok kisika u srce. Ugradili su mu i teleći srčani zalistak koji će morati promijeniti. Liječnici ne mogu odrediti kad će biti potrebna sljedeća operacija. U najgorem slučaju, može biti prije druge ili u najboljem slučaju pete godine - kaže Dajana koja nikad neće zaboraviti trenutak kad je sina nakon operacije vidjela na intenzivnoj i zaplakala. 

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL Sićušan, priključen na aparate u toj golemoj sobi. Primao je pomoć za disanje, lijekove za funkcioniranje organizma i srca. Oporavak je trajao četiri tjedna, a sve to vrijeme bili su u Linzu. Nakon što su ih otpustili iz bolnice, Jona i Dajana bili su u Teddy Houseu, zgradi tik uz bolnicu namijenjenu smještaju roditelja operirane djece.

- Tamo je Jona dobio na dar plišanog medvjeda koji je s nama doputovao kući i kojeg obožava. Leži mu na šapi i gleda u njega. Na Linz ga podsjeća i igračka na navijanje s melodijama Mozarta i Bacha. Nakon što su ga nakon operacije prebacili s intenzivne na odjel, prve dvije noći nisam smjela biti s njim u sobi navečer jer nisu imali slobodnih soba. I suprug mu je kupio tu igračkicu uz koju zaspi čim krene klasika - otkriva nam Dajana.