Otišao sam malenoj u ljekarnu u Petrinji kupiti lijekove. Ušao sam u automobil i tad je zatreslo. Došao sam kući u roku od pet minuta. Supruga i kći bile su na dvorištu, obje uplakane, ali hvala Bogu žive, rekao nam je Josip Pavelić (34) iz naselja Gora kraj Petrinje, samo nekoliko kilometara udaljenog od epicentra potresa u Strašniku.
Niti on u prvi tren nije shvatio što se događa. Da je razoran potres samo dan nakon prvog jakog podrhtavanja gotovo potpuno razorio Petrinju.
POGLEDAJTE VIDEO: Elenina priča
- Brat koji je bio sa mnom pitao me jesam li nekoga udario - ispričao je Josip.
Njihova životna priča nije nimalo lagana. Mlada obitelj kćer Elenu (1) dobila je prije nepune dvije godine. I tad je počela borba. Djevojčici otkazuje jetra, a trenutačno je na transplantacijskoj listi i čeka donora. Umjesto da je okružena domaćim životinjama koje obitelj ima, u svojoj obiteljskoj kući, malena je trenutačno s majkom Nikolinom (24) i tatom u Vrbovcu, kod svoje obitelji u privremenom smještaju.
'Spasio ju je kinderbet'
Kuća im je sasvim uništena, a da cijela situacija bude još teža, to im je jedina imovina, koju su kupili u rujnu 2020. godine, nakon desetljeća mukotrpnog rada i truda. Ipak, kažu, trenutačno je jedino važno to što su živi...
- Elena je spavala u kinderbetu u vrijeme potresa. Masivni stakleni ormar pao je na njega. Sreća što je bila u krevetiću jer, da nije, moglo je sve tragično završiti. To joj je spasilo život - siguran je Josip, koji je još uznemiren zbog situacije koja je snašla njega i njegove sumještane.
- Žena je držala malu u krilu kad sam došao. Bile su uplašene, ali Elena je sada dobro. Normalno spava i jede. Još ne govori, zna samo reći ‘vau, vau’ - rekao je Josip. Supruga i kći odmah su otišle u Vrbovec, a on je zbog domaćih životinja prvu noć nakon potresa proveo u kombiju.
POGLEDAJTE VIDEO: Potresna priča obitelji iz naselja Gora kraj Petrinje
- Ništa nismo uzeli iz kuće, zidovi su skroz popucali, cigle su po pet centimetara odvojene jedna od druge, potresi su malo-malo. Statičari nam još nisu pregledali kuću. Tri broja sam zvao, nitko se nije javio, dan-noć ih zoveš, ili tutnja ili te samo izbaci. No ispunio sam formular, a kad će ljudi doći, to ne mogu znati - rekao je Josip, koji strahuje da njihov život sad počinje ispočetka.
Otišli su u Vrbovec
U ponedjeljak mu je neki čovjek iz Siska posudio kombi na korištenje kako bi mogao prevesti dio stvari u Vrbovec. Najvažnije mu je, kaže, pokupiti škrinjicu s uspomenama, u kojoj su Elenina prva duda i ostale stvari koje će ih u životu podsjećati na njezino odrastanje.
- Uspjeli smo kupiti kuću bez kredita i opet smo na golom početku. Uginuo nam je dio domaćih životinja, kištre pune mesa su uništene, sva zimnica je otišla, sve je popadalo. Alati kojima sam radio su uništeni, zdrobljeni. Nema tome spasa. Cijeli život naporno radiš i ovo ti se dogodi - rekao je, dodavši da do daljnjeg ostaju u Vrbovcu.
Sad smo u drugom kraju, skoro nikoga ne poznajemo, druge zemlje nemamo. Na svaki i najmanji trzaj vrata srce nam poskoči jer imamo osjećaj da slijedi potres, kaže Josip.
I on je svjestan da će obnova dugo trajati, a tu su i psihološke rane nakon ovako razorne prirodne katastrofe. Za sve stanovnike tog kraja te rane će jako dugo zacjeljivati.
- Vjerojatno u svoj dom nećemo moći godinu do dvije, dokle se god situacija ne smiri - istaknuo je Josip.
'Iz Gore ne odlazimo!'
Oštećenja na kući imali su i nakon prvog potresa u ponedjeljak, ali ni približno kao sad. Još ne znaju hoće li kuću moći obnoviti ili će morati izgraditi novu. U jedno su sigurni - iz Gore ne odlaze. Isprva nisu željeli u medije, sramili su se jer ne žele nikoga moliti za pomoć, no situacija u kojoj su se našli doslovce ih je na to natjerala. Dan nakon potresa u Gori je ostao i njihov pas šarplaninac Max, star devet mjeseci, a već sljedeći dan odnijeli su ga kćeri.
- Elena, čim ga je vidjela, rekla je ‘vau vau’, to je njezina maza, on njoj dopušta da ga čupa. Samo što mu oko ne iskopa - rekao je Josip kroz smijeh.
Malena za koji tjedan puni 2. rođendan, a dosad je već prošla toliko toga, više nego što većina nas prođe kroz cijeli život. Prva četiri mjeseca od rođenja, kaže Josip, provela je na liječenju u bolnici.
Elena je prioritet
Liječnica, odnosno pedijatrica i gastroenterologinja Lana Omerza iz njezina tima liječnika iz KBC-a Zagreb, potvrdila nam je kako je malena, prema broju bodova, prioritet što se tiče transplantacije jetre u Hrvatskoj.
O detaljnim dijagnozama nije željela govoriti, ali Josip kaže kako malenoj otkazuje jetra.
Ako se uskoro ne pronađe adekvatan donor, on je taj koji će joj morati dati pola svoje jetre.
- To nam je zadnja opcija, prema riječima liječnika. Za to sam spreman 1000 posto, neka mi i srce vade. Samo da je njoj dobro. Ona je sad stabilno. Malo je žuta u licu, trbuščić joj je malo veći, ali normalno spava i jede - kaže.
Prisjeća se kako je do prije godinu i pol svakodnevno sa suprugom išao djevojčici u bolnicu u Zagreb.
- Cijeli dan radiš. Oko 18 sati odeš k njoj, a vratiš se u ponoć. Tako nam je izgledao život puna četiri mjeseca. Molim vas, pohvalite sve liječnike koji liječe našu Elenu. Od liječnice Omerze, profesora dr. Jurice Vukovića, medicinske sestre Katice. Nemam riječi... - kaže Josip dok se spremao ponovno u svoj kraj, Goru kraj Petrinje.
Ako želite pomoći obitelji, možete to učiniti uplatom na račun - HR3723400093220444571 (Nikolina Trošić - majka djevojčice).