Ja mogu sve što hoću, rekao nam je Nevio Krešić (12) nakon što je u nedjelju uspio istrčati 5 kilometara humanitarne utrke u sklopu Du Motion-a. Nije mu smetao ni umor nakon dva dana volontiranja na dubrovačkom maratonu, kao ni kasni odlazak na spavanje nakon što je večer prije otpratio sestru Tinu na maturalnu zabavu, gdje je dugo u noć plesao.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Nevio je 'maleni div' iz Dubrovnika koji boluje od Majewski dvarfizma, a zbog te rijetke bolesti nikada neće narasti. Ipak, dijagnoza ga ne sprječava da zajedno s mamom Teom i tatom Davorinom sudjeluje u humanitarnim akcijama i tako pomaže drugima.
Humanitarci na djelu
- Umorni smo, ali smo sretni i ponosni što smo istrčali ovu humanitarnu utrku za našu sugrađanku Doris Bender koja je već dugo u bolnici zbog plućne bolesti. Kako su ljudi nama pomagali, sada mi pomažemo drugima. Redovito se uključujemo u humanitarne akcije, čak i prije nego što se Nevio rodio, ali sad se još više trudimo svakome pomoći - govori nam mama Tea.
Dodaje kako se nada da su ponekad motivacija drugima, posebno kada ljudi vide da Nevio s tolikom željom i žarom trči. A motivacija su i jedni drugima unutar obitelji. Upravo je Nevio bio glavni razlog zbog kojeg je tata Davorin u subotu osvojio zlatnu medalju u utrci po Dubrovačkim zidinama.
- Nisam imao nikakvih očekivanja, bitno da se trči i zabavlja, ali kad Nevio čeka u cilju onda noge same lete - govori nam Davorin.
- Ponosan sam na tatu, nisam očekivao da će biti prvi - iskren je Nevio, koji je jučer kao volonter pomagao i dijelio medalje. Iako malen, Nevio je vrlo nadaren sportaš. Tako je nedavno u judu bio prvi u svojoj, kako tata kaže, jedinstvenoj kategoriji. Ipak, nakon tog uspjeha, vratio se prvoj ljubavi - nogometu. A kako bi moglo i biti drugačije kad su i mama i tata nogometaši.
- Tata navija za Hajduka, a mama i ja za Dinamo - govori nam Nevio. Ipak, ističe tata, Nevio je član Hajduka.
- Imam jednoga prijatelja koji igra u Hajduku, ali da mene sad zovu i iz Dinama i iz Hajduka, išao bi igrati za Dinamo - otkrio nam je Nevio. Najdraži strani igrač mu je Messi, ali voli i Modrića.
- Uvijek kao obitelj navijamo za našu nogometnu reprezentaciju. Planiramo u lipnju ići u Nizozemsku gledati Ligu nacija i bodriti Hrvatsku - govori nam Davorin.
Nevio voli putovati, pa će nakon Nizozemske, u srpnju ići i u Ujedinjeno Kraljevstvo, točnije u Liverpool, gdje se svake godine održava kongres Walking with giants. Tada se na jednom mjestu okupe djeca kao što su Nevio, koji imaju istu ili sličnu dijagnozu dvarfizma.
Rijetka bolest
- Nevio se veseli, ima tamo prijatelje pa se druže. Sve je prilagođeno njima i nama roditeljima. I mi volimo biti tamo, razgovarati s drugim roditeljima koji se svakodnevno susreću s istim poteškoćama - govori nam mama Tea. Sada je u svijetu registrirano 50-ak djece s dijagnozom Majewskog dvarfizma, iako se vjeruje da ih ima više. Iako medicina stalno istražuje ovaj neizlječivi sindrom, napretka baš i nema, budući da je svako dijete posebno.
- Liječnici istražuju svakoga pojedinačno. Skup u Liverpoolu zapravo služi liječnicima da nešto nauče od djece i nas roditelja. Kada su upoznali Nevia, rekli su da je jedinstven, sve ide obrnutim redoslijedom kad je u pitanju zdravlje, tako da ni liječnici zapravo ništa ne znaju. Ali mi guramo naprijed - iskreno nam govori Tea.
Ove godine u Liverpool idu s još jednom obitelji iz Hrvatske koja također ima dječaka s Majewskim dvarfizmom.
- On i Nevio su veliki prijatelji, družimo se, taj dječak trenutno s roditeljima živi u Zagrebu. Podrška smo jedni drugima, njima je sad ipak malo lakše jer imaju nas pa znaju kako neke stvari funkcioniraju - ispričao nam je tata Davorin. Prisjetio se velike operacije glave koju je Nevio imao prošle godine.
- Išli smo na redovnu kontrolu na kojoj su nam doktori rekli da Nevio odmah sutra mora na operaciju. Nismo to očekivali, ali jednostavno to tako ide. Živimo iz dana u dan, prilagođavamo se, probleme rješavamo jedan po jedan, kako dolaze - kaže nam Davorin.
- Ponosno nosimo veliki ožiljak od operacije na glavi - govori nam Tea, dok ga Nevio s veseljem pokazuje.
- Imao sam čak 22 šava! - uzviknuo je ponosno Nevio. Za dva mjeseca idu na magnetsku rezonancu, znaju da je došlo do nekih promjena u zdravstvenom stanju Nevia, ali čekaju kontrolu za konkretnije vijesti. U međuvremenu se prisjećaju kako je Nevio hrabro podnio prošlogodišnju operaciju.
Maleni školarac
- Tri dana nakon operacije je bio na nogama i tražio da ide u školu. U petak je bila operacija koja je trajala 7-8 sati, a u ponedjeljak je htio ići u školu - prisjeća se tata. Nevio je tada volio ići u školu, ali to se ove godine promijenilo, ističe on.
- Sada sam 5. razred i mnogo je teže. Najteža mi je povijest, dosadna je i puno toga treba zapamtiti. Ali volim geografiju, idući tjedan je ispit pa moram učiti - sjetio se Nevio.
- Nastavnici su dobri, uvijek izlaze u susret, vole Nevia. Ponekad se među peticama nađe i neka trojka, ali i to je ocjena, važno da se Nevio trudi - ponosni su roditelji. Ističu kako više ne voze Nevia u školu, već s prijateljima ide na autobus.
- Prijatelji mi nose tešku torbu, svaki dan mi pomažu što god treba - zahvalan je Nevio, kao i njegovi roditelji. Ističu kako Nevia od početka odgajaju kao i njegovu stariju sestru, uče ga da bude samostalan, da se druži i veseli. Kao i svako drugo dijete, igra se, skače i po šumi pravi logore. Jer on je Nevio, sve što hoće, to i može!