Došli smo kući prije tri dana i za sada pije terapije kojih se mora strogo pridržavati. Još mora biti ‘pod staklenim zvonom’. Ne smije biti u kontaktu s prehlađenima i bolesnima da ne bi došlo do odbacivanja organa. Didi je znatiželjna i postavlja puno pitanja. Zna da je imala operaciju jer ima ožiljke, no još je u dobi kad toliko ne shvaća što se zapravo dogodilo. Zna da je njezino srce bilo bolesno i da je sad zamijenjeno zdravim srcem, govori nam majka Sanela Maslić - Sabljak.
Presretna jer je napokon vidjela bracu i seku
Podsjetimo, djevojčica ima niz dijagnoza: Gorlin Goltz sindrom, hipotrofiju vidnog živca, kardiomiopatiju, divergentni strabizam... Ali malena heroina izborila se za novi život i iz dana u dan je sve bolje. U bolnici je provela 39 dana i razvila tzv. “hospitalizam”. Jednostavno nije htjela ići kući.
No Sanela kaže da je Didi, kako je od milja zovu, presretna što je došla kući te vidjela bracu i seku. To su joj bile prve riječi. Kad je došla u svoju sobu, djevojčica se bacila u svoj krevet prepun igračaka i zagrlila ih sve redom.
- Sretna je sad u svojoj sobi, ali voli zaviriti i u našu sobu jer je znatiželjna. Kad će moći izaći, još ne znamo. Moramo voditi računa o vremenskim uvjetima, a i bez maske ne smije nigdje. No važno je da smo svi na okupu i konačno kod kuće - s olakšanjem kaže majka.
Velika podrška u cijeloj toj situaciji bio joj je i suprug Saša koji je cijelo vrijeme, koliko je uspio, bio uz njih i jedva čekao da obitelj ponovno bude zajedno. Sama transplantacija srca trajala je četiri sata, a za to vrijeme majka se, rekla je, išla pomoliti.
- Išla sam se pomoliti za cijeli tim koji je bio kraj moje Didi tijekom operacije. Nisam ni znala da je njih 15 toga dana bilo u operacijskoj sali, a pomolila sam se za njih da im Bog da snage, da izdrže i da sve prođe u redu - dodala je majka.
Na licu je svakoga dana imala osmijeh
Cijelo vrijeme boravka u bolnici Didi i njezina požrtvovna majka bile su u izolaciji zbog osjetljivosti samog zahvata. Iako ju je čekala teška operacija, Didi je na licu svakoga dana imala osmijeh, no majku je zasipala s pregršt pitanja.
- Ona je zaista moja posebna djevojčica. Velika hvala svim ljudima koji su nam na bilo koji način pružili podršku i riječi utjehe, a posebno hvala cijelom medicinskom osoblju na Rebru i liječnicima: prof. Aniću, prof. Dilber i dr. Bartoniček. To su vrhunski liječnici i prije svega ljudi - rekla je mama.
Didi se još mora čuvati, a i hrana joj je prilagođena pa tako ne smije jesti prženo, nego kuhano i puno, puno voća