Gangsteri, zmije otrovnice, Charlie Chaplin, dvorske lude, Vijetnamci, Voldemort.... Svega smo se nagledali i naslušali posljednjih (tje)dana u domaćoj političkoj areni. Hrvatska se priprema za parlamentarne izbore, pa su naši političari posebno 'kreativni' kod davanja izjava. Treba pridobiti glasače, vremena nema puno... Dio javnosti je zgrožen porukama, dio one dobro zabavljaju, dio samo želi da sve što prije završi. Ali otkad je političara i politike, svega smo se naslušali....
Pa krenimo u pregled bizarnih, zabavnih, zbunjujućih, ali i uvredljivih izjava koje su naši političari davali otkad je Hrvatske samostalnosti. U prvom nastavku vodimo vas kroz turbulentne 90-e godine sve do 2000. godine, kad se javnost strašila "crvenima", kad smo 'majmunjarama' ulazili u Europu, kad se pričalo o mjerenju kukuruza...
Budišizmi i Šeksizmi
"Budiša je rekao da se 45 godina borimo protiv hipoteke ustaštva. Bolje da se borio u Drnišu" poručio je bivši zastupnik Ante Prkačin 1991. godine.
I Dražen Budiša je tih 90-ih dao nekoliko izjava koje su ušle u našu antologiju.
"Moje potencijalno buduće članstvo u HDZ-u je toliko realno kao što je realno očekivati da dr. Franjo Tuđman potpiše pristupnicu za HSLS" kazao je godinu ranije.
"Posve iskreno priznajem da sam najprije imao iluzije o HDZ-u, a kako je vrijeme odmicalo, rješavao sam se iluzija" kazao je 1999. godine Budiša.
Neke stranačke kolege imale su kreativne kritike svojem šefu.
"Više bih volio da Dražen Budiša koristi pamet Đurđe Adlešić ili moju pamet. No to se, eto, nikako ne događa" poručio je Ivan Čehok 2000. godine.
I dok Budiša više nije aktivan na domaćoj političkoj sceni, Vladimir Šeks itekako je. Nedavno je žestoko napao Zorana Milanovića poručivši da mu se on "gadi". Krajem 90-ih otkrio je kako istina nije uvijek najbolja strategija.
"Oduzet ću vam riječ ako izgovorite još jednu uvredu, jer nisu hrvatski policajci pretorijanske kohorte" upozorio je Šeks u Saboru 1998. godine zastupnika Petra Žitnika koji je kritizirao HDZ jer je na prosvjednike, kako je kazao, poslao policiju.
"Osjećam se divno. Ovo je vlak konačne hrvatske slobode. Šteta što će vožnja kratko trajati, da se barem vozimo cijelu vječnost", kazao je o vlaku slobode Šeks 1995. godine.
Đapićizmi i Nadanizmi
Anto Đapić i danas je prisutan na političkoj sceni. Doduše, ne kao u prošlosti, ali nije nestao. Nadan Vidošević je pak završio u Remetincu. Prvonavedenog je 90-ih mučio širok spektar problema, uključujući 'dizanje desnice'.
"Tko će meni u Hrvatskoj diktirati kako smijem dizati ruku? Imam pravo rukom pokazivati koliki će kukuruzi u Slavoniji rasti" kazao je Đapić tamo 1998. godine.
Vidošević je u svojim izlaganjima 90-ih spominjao Mojsija i biologiju. Smetala su ga ograničavanja o broju fotelja...
"Čista je demagogija da jedan čovjek ne može sjediti u više od tri upravna odbora. Hrvatska je mala i biološki ne možemo naći toliko ljudi" poručio je 1994. Vidošević.
I nije bio jedini kojem se nisu sviđale "socijalističke ideje".
Strah od crvenog, ideje i obećanja
"Oni koji misle glasati za SDP, za crvene, neka znaju da im se piše crno ako oni dođu na vlast" izjavila je 1999. godine Vesna Škare Ožbolt.
Drago Krpina, bivši glavni tajnik HDZ-a, upozoravao je svoje kolege da odbace komunistička načela. Neki očito, pokazala nam je prošlost, nisu poslušali Krpinu.
"Komunističko načelo - "Druže, snađi se, laži i ukradi. Nitko ti ne ništa ne može", ne smije biti načelo djelovanja članova HDZ-a" kazao im je Krpina 1998. godine.
Raspravljalo se u to vrijeme i o povezivanju Hrvatske, iako su neki smatrali kako vlast opstaje na podijeljenosti u državi...
"Vlast se želi održati na proizvodnji sukoba između dijelova Hrvatske. Evo, Canjuga nas zove blitvarima" kazao je 1999. godine splitski SDP-ovac Marin Jurjević.
Nekima je draže bilo povezivanje.
"Prugom Zagreb - Rijeka bi se do mora stizalo za sat vremena, a Zagreb bi postao primorski grad" kazao je 2000. godine HSLS-ovac Mladen Godek.
"Naš cilj je da od Splita do tunela Sveti Rok radimo u jednom dahu pa da iz Splita u Lici za tri godine budemo za jedan sat" kazao je godinu ranije HDZ-ov zastupnik Jure Radić.
Povezali smo se s i s Europom. Doduše, preko majmuna. Ali barem nekako...
Želje, pozdravi, savjeti i 'znanost'....
Pojedine izjave iz ovog perioda teško je objasniti. Pa bolje da ih ovako serviramo.
"Znanstvena je istina da je hrvatski narod najstariji europski narod i da je Hrvatska najstarija u Europi", kazao je 1994. dr. Hrvoje Šošić iz Hrvatske stranke. Kako je to izračunao, nije nam jasno.
"Ja želim biti guska na lokalnom nivou. Guska koja je spasila Rim", kazala je 1997. zastupnica HSLS-a Dorica Nikolić.
Kad smo kod HSLS-a, neki su tvrdili kako su stranku napustili jer im se nije sviđalo ime...
"Izašao sam iz HSLS-a jer nisam bio zadovoljan nazivom stranke. Hrvati, kao pretežno katolici, naziv liberalna teško mogu prihvatiti" poručio je krajem 90-ih splitsko-dalmatinski župan Branimir Lukšić...
A ako ste 90-ih htjeli postati poduzetnikom, ništa lakše! Zlatko Canjuga govorio je kao za to ne treba puno...
Pojedinci su smatrali kako njihov rad nije dovoljno zapažen.
"Za grad Zagreb učinio sam više od Majke Tereze, koja je 1990. godine proglašena počasnom građankom Zagreba" rekao je 1999. godine HDZ-ov Milivoj Kujundžić.
Neki su tih 90-ih, poput Jadranke Kosor, napokon "pronašli".
Drugima, iako često nasmiješenima, nije bilo do smijeha.
"Svi govore da se Mesić stalno šali, a ja se šalim od muke te karikiram razne čuvare pečata i pete ortake", poručio je Stjepan Mesić 2000. godine.
"Stvarno je degutantno slušati kad se na nekim tribinama govori o zaštiti prava manjina i ljudskih prava" kazao je 1995. HDZ-ov Luka Bebić.
Bilo je i tad grubog seksizma.
"Više rađaj, manje pričaj!" kazao je HDZ-ov saborski zastupnik Vice Vukojević 1997. godine Đurđi Adlešić.
Neki su razmišljali i tisućljećima unatrag.
"Da nije bilo Sinja, ne bi bilo ni Alke. Da nije Cetine, onda ne bi bilo Sinja. A da nije kamena u kojemu je ona napravila korito, ne bi bilo Cetine" kazao je 2000. godine HSLS-ov Jozo Radoš.
Porezi, kultura i žene
Godine 1996. u Hrvatskoj je održano na stotine koncerata, predstava, izložbi... Krije li se među njima najvažniji kulturni događaj godine? Pa po bivšem ministru kulture Boži Biškupiću - ne.
"Najvažniji kulturni događaj u 1996. je posjet predsjednika države Dr. Franje Tuđmana Vukovaru", poručio je Biškupić 1997. godine.
Glasanje u dijaspori i 90-ih je bila tema u Hrvatskoj.
"Pa što ako Hrvati iz BiH ne plaćaju porez u Hrvatskoj? Ima i u Hrvatskoj onih koji ne plaćaju porez pa glasuju" kazao je 1999. godine HDZ-ov Milan Kovač.
Bilo je tu priča i o damama...
"Kad sam kao mladić došao u tek oslobođeni Beograd imao sam što vidjeti: mlade partizanke navalile su na mlade oficire da je bila milina." kazao je bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u intervjuu za Globus 1996. godine. Dodao je da je on, za razliku od drugih koji su odmah oženili Srpkinje, otišao u Zagreb po svoju Ankicu...
"Shvatio sam što je bit upravljanja i vladanja. Predsjednik Hrvatske prije svega, mora biti komandos", kazao je 2000. godine Prkačin...
Za kraj smo ostavili izjavu Radimira Čačića iz 1992. godine, koja vjerojatno i danas vrijedi. Monolog je dijelu naših političara puno draži od dijaloga...
"Puno je lakše voditi dijalog s devetogodišnjim djetetom nego s predsjedničkim kandidatima" kazao je tad Čačić...