Tadašnja milicija je zapisala da sam bila umotana u dekicu i da sam bila zdrava. Našla me žena pred svojim vratima u Zagrebu koja je deset godina ranije posvojila jednu djevojčicu. Nije me mogla uzeti, pa su me smjestili u Dječji dom u Nazorovoj ulici u Zagrebu - govori svoju životnu priču Vesna Halauk (44) koja živi u Koprivničkim Bregima.

Otkad zna za sebe, traga za svojim korijenima i tek je nedavno došla do dokumenta koji je potvrdio njezine najgore slutnje - da ju je majka ostavila dok je bila novorođenče.

Vesnu je žena (podaci poznati redakciji) našla 27. listopada 1971. oko 19.10 sati u Cvjetnom naselju u Zagrebu. Nazvala je policiju i obavijestila kako je našla djevojčicu staru samo desetak dana pred svojim vratima.

- U izvješću stoji da je na sličan način već našla djevojčicu koju je potom posvojila. Mislim da to nije slučajnost nego da je ta djevojčica, starija od mene deset godina, možda moja sestra. Ne vjerujem u slučajnost da su dvije različite žene ostavile djecu pred vratima iste osobe – kaže Vesna. I u policijskom izvješću stoji da pretpostavljaju da majka ostavljenog djeteta vjerojatno poznaje gospođu kojoj je na pragu ostavila novorođenče.

Nakon nekoliko godina u domu, Vesnu je posvojila Anđela Šopar. Bile su joj četiri godine i kod Anđele je proslavila svoj prvi rođendan. Dok nije krenula u školu, Vesna je mislila kako je njezina kći. A onda su joj se u prvom razredu djeca počela izrugivati i dobacivati kako ona nema majku.

"Ja sam svoj biološkoj majci sve oprostila"

- Užasno sam se osjećala. Doduše, imala sam i drugo prezime i zvala sam se Horvat, a ne Šopar, što me malo čudilo, ali nisam mislila da imam pomajku – govori Anđela, birajući lijepe riječi o svojoj pomajci koja je umrla prije 22 godine.

- Život je takav da čovjek valja praštati. Ja sam svojoj biološkoj majci sve oprostila. Samo bi željela doznati tko je. Posebice od kad sam i ja majka te znam da nije odluku lako donijela.

Vjerujem da su je strašne okolnosti na to prisilile i zato još više čeznem za njom – kazala nam je Vesna Halauk koja se 1991. udala za Josipa i pronašla svoj životni smisao. Imaju sina Dalibora, koji traži posao kuhara, i danas žive samo od Josipove braniteljske mirovine. U podstanarskom su i stanu i voljeli bi dobiti svoj vlastiti, a Josip je kao branitelj za to već i podnio zahtjev. No Vesnu više od svega muči tko ju je i zašto ostavio, onako malenu i bespomoćnu na tuđem kućnom pragu i ne odustaje od pronalaženja svoje majke.