Zaklela sam se na grobu svog djeteta, koje sam rađala 14 sati i koje volim, majke znaju kako i koliko, da ću se boriti do posljednje kapi krvi u sebi. Do kraja života tražit ću pravdu za Lauru, odlučno je kazala Žana Stelio, majka Laure Stelio, koju je obijesnom divljom vožnjom na zagrebačkoj Ilici prije dvije godine usmrtio Marin Kamenički, kad su djevojci bile tek 22 godine.
Pogledajte video: Usmrtio dvije žene, dobio 4,5 godina zatvora
Vozio 195, a ograničenje 50
Vozeći Mercedes C63 AMG čak 195 km/h gdje je ograničenje 50 km/h, Kamenički je prouzročio tešku prometnu nesreću u kojoj su poginule Laura i Nadica Hoflinger (65), a Damir Babić Alagić (59) ostao je invalid.
Kamenički je 17. studenog ove godine na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora te mu je izrečeno pet godina zabrane vožnje.
Mogao je dobiti 12 godina
S obzirom na to da je mogao dobiti do 12 godina, ovakva blaga kazna ostavila je gorak okus u ustima žrtvi i obiteljima žrtava koje su nakon maratonske istrage i ekspresnog suđenja očekivale pravedniju presudu.
- Čekala sam strpljivo na suđenje i na presudu. Očekivala sam nakon toliko vremena da suđenje bude javno, a presuda pravedna, a ne da se zatvaranjem suđenja za javnost štiti počinitelj i njegova obitelj dok žrtve i obitelji žrtava nitko ne štiti niti se pita kako im je. Tu je napravljena velika nepravda. Pitate me kakvu je poruku sud poslao ovom presudom? Jedina poruka je - gdje je pravda? Sakrila se od sramote. Sustav i Kamenički udruženo ponovno ubijaju žrtve jer sutkinja Kvaternik na izricanju presude izjavi: ‘Veća kazna bi bila odmazda’. Ta izjava vrijeđa dostojanstvo pokojnika, a meni kao majci žrtve daje još veću snagu u mojoj borbi koja tek predstoji - govori Žana ne krijući gorčinu.
'Sutra to može biti vaše dijete'
Kobnog 23. kolovoza 2018. godine izgubila je sve. Kamenički joj je uzeo jedinu kćer, njezinu budućnost, njezinu nadu. Sve za što je živjela. Ugasio je lozu čiji je posljednji potomak bila Laura.
- Ako postoji pakao, ja sam ga prošla i prolazim. Državna tužiteljica je već uložila žalbu, procedura ide dalje, ali reći ću vam nešto, ja neću stati. Moje dijete neće biti statistika. To predivno biće zaslužuje da se za nju borim. Da je živa, ona bi se borila za mene i za sve one koji to ne mogu - zastaje preplavljena emocijama.
- Vjerujte mi, sutra to može biti vaše ili bilo čije dijete koje će s povjerenjem sjesti u auto, a netko tko će ga ubiti u obijesnoj vožnji neće biti kažnjen nego pomilovan. Život vašeg djeteta, vaše sreće najveće, vrijedit će dvije godine zatvora. Sud će štititi počinitelja i njegovu obitelj, a vas će gaziti i vrijeđati. Nitko neće misliti na vas i vaše beznađe i boli. Nitko vas neće zaštititi. Zato, ako šutite danas, sutra vas čeka ista sudbina - nastavlja Žana.
'Pomagala je svima, bila je vrijedna, vesela...'
Laura je, priča toplo, obasjavala mnoge živote.
- Bila je vrijedna, vesela, uvijek puna empatije prema bespomoćnima i obespravljenima. Pomagala je prijatelje slabijeg imovinskog stanja. Uvijek me poticala na dobra djela govoreći: ‘Mama, mi imamo, drugi nemaju’. Brinula se o meni s puno ljubavi i pažnje. Hrabrila me i poticala na putu oporavka. U mladosti je dobila teško breme brige o meni - kaže Žana.
Pojašnjava da je šest mjeseci prije Laurine pogibije pretrpjela težak moždani udar.
- Uspjela je pripremiti diplomski rad i diplomirati, planirati budućnost i daljnje školovanje uz sve obveze i teret na svojim leđima. Ja sam se počela uspješno oporavljati. Govorila mi je: ‘Majko, ne brini se, sve će biti dobro, misli samo na svoj oporavak. Moraš vježbati, ti to možeš, ti si moja mama. Imaš tu snagu, vratit ćeš se natrag’. A onda je srela Kameničkog. Poklonila mu je svoje povjerenje, a on ju je odveo u smrt - bolno govori Žana.
'Moja kćer dovela ga je doma, stalno su bili skupa'
Laura je srela Kameničkog tri mjeseca prije pogibije.
Bili su u vezi, djelovali su zaljubljeno.
- Stalno su bili zajedno. Dovela ga je da se upoznamo. Na kraju je pogibiju moje kćeri te žalovanje za njom naveo kao svoju olakotnu okolnost. To je za mene omalovažavanje žrtve. Izjavio je da je u emotivnoj vezi s osobom koju je izmasakrirao na kolniku Ilice i tražio je simpatiju suda za svoje boli, koju je, zamislite, sud uvažio. A pritom je druga olakotna okolnost rekordno brzo osnivanje nove obitelji, koja je stvorena s jasnim ciljem. Čak je sud odlučio zatvoriti suđenje za javnost da zaštiti njegovu novu obitelj - šokirano priča Žana.
Kaže da se Kamenički ponašao bahato dok je na slobodi čekao suđenje.
U istražnom zatvoru bio je tek malo više od mjesec dana.
- Izlazio je, provodio se, dok sam ja patila u tišini svojih zidova. Umjesto da je bio čovjek i pokajao se te kleknuo preda mnom i pred svim obiteljima koje je unesrećio, da je zamolio oprost na koljenima, pogledao me u oči i rekao: ‘Kriv sam, trebam prihvatiti posljedice svog djela’, da je odslužio i prihvatio kaznu kao muškarac. Umjesto toga, on i njegova obitelj ponijeli su se krajnje neljudski bez imalo razumijevanja za moje stanje. Jednostavno su me ignorirali. Brinuli su se samo kako ‘svoga sineka’ držati podalje od zatvora i kako sve srediti. Nisu pokazali nimalo ljudskosti - ogorčena je Žana.
'Dobro smišljen plan kako provesti što manje godina u zatvoru'
Dodaje kako su je ostavili da vrišti u svojoj boli, polupokretna i sama u tišini i užasu četiri zida.
'Odavno je trebao biti u zatvoru'
Marin Kamenički uspio je na slobodi srediti svoj život, oženiti se, dobiti dijete i zaposliti se, što mu je sve sud također uzeo kao olakotne okolnosti prilikom određivanja visine kazne.
- To je sve dobro smišljen plan kako provesti što manje godina u zatvoru. Biti uzoran građanin. Umjesto da već davno služi kaznu za svoje nedjelo, on je uživao slobodu. Naravno, osmišljene su takozvane olakotne okolnosti, kao na brzinu stvoriti obitelj te biti odgovorna osoba, koja to nije. Jer da je odgovoran, kako ga se želi predstaviti, ne bi vozio 200 km/h gdje je ograničenje 50 km/h. Nije mislio na moju kćer, na njezinu bolesnu majku koja ju je čekala. Nije mislio na druge ljude koje može ubiti i osakatiti vozeći tom brzinom. Nije mislio na živote tih shrvanih obitelji. Moja kći nije imala šanse ostvariti svoje snove. Imati obitelj, koju je uvijek željela. Samo zato što je bila naivna, jer mu je vjerovala i jer je u ljudima gledala samo dobro, ona je predala svoj život u njegove ruke - kaže Žana. Iskreno vjeruje da će drugostupanjski sud biti pravedniji u svojoj odluci te preinačiti presudu u visini kazne.
Obijesnu vožnju Kameničkog usporedila je s prometnim terorizmom.
- Apsolutno je terorizam voziti centrom grada tom brzinom. Referirat ću se na osvrt prometnog stručnjaka Željka Marušića. On je, između ostalog, napisao kako nepravomoćna presuda četiri i pol godine zatvora za najbrutalniju i najbezobzirniju zabilježenu obijesnu vožnju u hrvatskoj povijesti udara u temelje ne samo sustava prometne sigurnosti nego i civiliziranog društva te ugrožava nacionalne interese. Prema njegovim riječima, sumanuto jureći Mercedes AMG imao je razorni energetski potencijal osrednje avionske bombe iz II. svjetskog rata - plastično objašnjava Žana.
Pismo Malenici i Vijeću Europe
Otkriva nam da je poslala otvoreno pismo ministru pravosuđa Ivanu Malenici, u kojem ga podsjeća na sjednicu Europske komisije o vladavini prava te iznosi slučaj u cijelosti.
Pismo je proslijedila Vijeću Europe, europskoj Komisiji za pravosuđe, našim zastupnicima u EU parlamentu te drugim relevantnim europskim institucijama. Pismo prenosimo bez intervencija.
Poštovani ministre,
Povod ovom otvorenom pismu je presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17.11.2020. u kojoj je sutkinja Irena Kvaternik u prvostupanjskoj presudi osudila Marina Kameničkog na četiri godine i šest mjeseci zatvora zbog izazivanja prometne nesreće 23.8.2018., a koja se dogodila u ulici Ilica u Zagrebu.
Moje ime je Žana Stelio. Ja sam majka Laure Stelio, mog jedinog djeteta koje je usmrćeno u toj stravičnoj nesreći koju sam ranije navela. Te je večeri Marn Kamenički upravljao vozilom Mercedes AMG brzinom 195km/iako je znao da je na tom dijelu ulice ograničenje brzine tek 50km/h.
Ovdje se ne radi o klasičnoj prometnoj nesreći, već se radi o iznimno obijesnoj vožnji sto je ekvivalentno uzimanju puške u ruke. Njegova puška u ovom slučaju je bio automobil kojim je usmrtio moju kćer Laura (22) koja je sjedila na suvozačkom mjestu, Nadicu Holfinger (64), te Damira Babić-Alagić (57) vozača tog automobila koji je dolazio iz suprotnog smjera napravio je trajnim invalidom.
Smatram da je to jedna od najbrutalnijih nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti. Napravljen je masakr u širem središtu grada gdje samo pukom srećom nije usmrćeno i ozlijeđeno više ljudi.
Istraga je trajala godinu i pet mjeseci što je nevjerojatno dugo za istragu prometne nesreće. Na presudu se čekalo dvije godine i tri mjeseca. Otezanjem istrage ponovno su ubijene žrtve, a optuženiku se dalo vremena da si raznim manevrima priskrbi što više olakotnih okolnosti. S druge strane presuda je donesena u rekordnih sedam dana i bila je zatvorena za javnost što držim iznimno lošim i da se tako poslala kriva poruka javnosti.
U presudi je sutkinja Kvaterniknavela sve olakotne i otegotne okolnosti naspram Marina Kameničkog. Kako je obrazložila pretegnule su olakotne okolnosti nad onim otegotnim i time je donijela ovu prema mome sudu vrlo blagu kaznu. Smatram da je sutkinja kardinalno pogriješila, a da su neke od olakotnih okolnosti krivo procijenjene i utemeljene na lažnim činjenicama. Takvom presudom sam osupnuta i ponovno povrijeđena, a ona je uvreda i za sve žrtve, možemo reći njihovo ponovno ubijanje.
Osobno sumnjam da se u ovom slučaju radilo o trgovini, a ne o suđenju temeljem činjenica i pozitivnih zakonskih propisa.
Ovim pismom želim uputiti vapaj majke koja je očekivala barem pravdu za svoje dijete, a dobila nepravdu. Ovaj slučaj samo je jedan u nizu takvih blago dosuđenih kazni za iznimno teška kaznena djela počinjena s izrazitom bahatošću.
Zbog svega nemam više povjerenja u hrvatske pravosudne institucije i ne znam što mogu očekivati od odluke Vrhovnog suda u ovom slučaju.
Poštovani gospodine ministre ovim vas putem podsjećam i na vašu izjavu na konferenciji Vijeća Europe posvećenoj vladavini prava od 9. studenog 2020.g., kada ste rekli da je vladavina prava ono na čemu moramo inzistirati. Ova presuda sutkinje Irene Kvaternik nikako nije na tom tragu.
'Sramota je što je to uzeto kao olakotna okolnost'
Nije Žana jedina koja je ostala neugodno iznenađena blagom presudom Marinu Kameničkom.
Vozač Astre u koju se Kamenički zabio, Damir Babić Alagić, kazao nam je kako je laž da se on ispričao žrtvama te da je sramota što je sud odlučio to uvažiti kao olakotnu okolnost.
- Od mene je napravio invalida. Ni on ni nitko od njegovih nisu se nijednom javili i pitali kako sam, a kamoli da se ispričao i molio za oprost. Devet dana sam bio u komi, još sam na bolovanju. Hvala Bogu, ja sam živ, dvoje, nažalost, nije imalo tu sreću - kazao je Babić Alagić.
Dalje nije htio komentirati jer mu je dovoljno bilo boli.
Razočarana je i obitelj Nadice Hoflinger, poginule suvozačice u Opel Astri. I oni su očekivali drukčiji tijek suđenja te pravedniju presudu.
- Jasno nam je da nikakva kazna ne može vratiti voljenu osobu, no ipak smo očekivali više. Pitamo se kakva se to poruka šalje ostalim počiniteljima kad se za ovako tešku nesreću dobije kazna malo iznad minimuma - rekli su nam nakon presude članovi obitelji Nadice Hoflinger.