Život nam je stao prije godinu dana. Na početku sam samo plakala. Prvih nekoliko dana bilo je nezamislivo, kao u nekom bunilu. U početku je vrlo teško bilo uopće izaći iz kuće, nešto raditi, funkcionirati. Otkad su oteli mojeg divnog sina, mojeg Bara, vjera mi je dala nadu da ćemo ga vidjeti opet, da će nam ga vratiti, vjera me izvukla. Osjećam nevjerojatnu tugu, ali imam nade, nije me napustila. Vjerujem u njegov povratak. Nastojimo održavati neku rutinu zbog najmlađeg sina, koji ima samo sedam godina. On samo sjedi kraj vrata i čeka kad će se njegov brat vratiti, nije mu uopće jasno što se zbiva, kazala je na početku razgovora za 24sata Juli Antar-Kupershtein.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njezin 22-godišnji sin Bar Kupershtein radio je kao zaštitar na festivalu elektroničke glazbe Supernova u izraelskoj pustinji Negev kad je Hamas izvršio masakr koji je rezultirao smrću 1200 ljudi, a pritom je oko 250 ljudi oteto. Neke su pustili, no u zatočeništvu je još 101 osoba.
Bar je bio jedan od onih koje su Hamasovi teroristi odveli u Gazu prije točno godinu dana, 7. listopada 2023. godine, i od tada ga drže u zatočeništvu.
Evakuirao mlade
Njegova je majka Juli stigla u Zagreb sa sestrom Mazal Zafrani kako bi podignuli svijest o otetim ljudima i potaknuli strane političare, među njima i hrvatske vlasti, da se angažiraju u tome da se oteti sigurno vrate kućama.
Barova majka Juli i teta Mazal govore nam kako je Bar riskirao vlastiti život da spasi život mladih ljudi koji su se te noći zatekli na festivalu.
- Umjesto da pobjegne i spasi se, odlučio je ostati i pomoći. Zvao nas je te noći nakon raketiranja i rekao da ostaje pomoći evakuirati ljude. Radio je kao zaštitar i vozio je Ranger. Četiri puta se vraćao na festival kako bi evakuirao mlade ljude na sigurno u obližnji kibuc Patish. Nije se bojao vraćati se po ostale, spasio je više od deset mladih. Znamo to jer su ti isti mladi ljudi došli k mojoj sestri te nam opisali što se sve događalo i kako ih je spasio. Svaki dan doznajemo nove stvari o njemu i o tom kobnom 7. listopada, sve slažemo kao puzzle - izjavila nam je njegova teta Mazal Zafrani te dodala kako je bio nevjerojatno hrabar i nije bojao vraćati se na mjesto horora.
Po struci je medicinski tehničar, pa je, osim u prevoženju mladih na sigurno, sudjelovao u pružanju prve pomoći mnogim posjetiteljima festivala.
- Spasio je puno mladih ljudi koji su bili na partyju. Kad je vidio ljude kako leže ozlijeđeni u pustinji, zaustavio bi auto i pružao im prvu pomoć iako nije imao opremu sa sobom. Trgao je majice da bi im pritisnuo rane, podvezao arterije kako bi im zaustavio krvarenje, potom je uzeo sve što je našao, grančice kojima je imobilizirao polomljene ruke i noge unesrećenih. Sve su nam to ispričali oni koje je spasio tog dana - otkriva nam Mazal.
Jedno im je svjedočanstvo, dodaje, bilo posebno potresno.
- Izraelski predsjednik pozvao je moju sestru, kao i roditelje ostalih otetih i ubijenih. Tamo je sestri prišao otac djevojke koja je te noći ubijena. Hamas ju je teško ozlijedio, a Bar joj je tom prilikom pružio prvu pomoć te je čak uputio videopoziv preko WhatsAppa njenom ocu. Pokazao mu je preko videa kćer i kakvu ima ranu te mu poručio kako se treba pobrinuti za nju i što treba raditi. Potom ju je Bar evakuirao u ambulantno vozilo koje je poslije pogodila Hamasova raketa i svi su poginuli. Bar je poslao zadnju fotografiju te djevojke njenom ocu. A upravo je otac te djevojke vidio fotografiju Bara kod predsjednika i upitao tko je on. Tako je došao do moje sestre i sve joj ispričao - kazala nam je Mazal.
Hamas je Bara, dodaje, uhvatio kad je zaustavio auto da bi pomogao unesrećenima. U tom trenu je, dodaje, pala raketa i svi su počeli bježati, tad su ga Hamasovi teroristi uhvatili.
Njegova obitelj dan kasnije uspjela je geolocirati njegov telefon, ali nekoliko sati kasnije pronašli su eksplicitni video i fotografije na Telegramu koje su objavili teroristi Hamasa. Na snimci se vidi Bar kako leži vezan na tlu s ostalim mladićima.
Hranitelj obitelji
- Svi su uplašeni, jedino je Bar uzdignuo glavu i vikao da pomognu ranjenima. Oduvijek je imao puno empatije. On je hranio obitelj. Zato je i radio te noći na festivalu. Njegov je otac također medicinski tehničar, no otkad je teško ranjen, prije četiri godine, kad je u nesreći spašavao 3-godišnju djevojčicu, postao je invalid i više ne može raditi. Zato je Bar radio. On je imao 21 godinu i htio je također plesati, no morao je raditi - dodala je Barova teta Mazal.
Ona je i u siječnju bila u Hrvatskoj.
- Vaš ministar Gordan Grlić Radman sastao se s nama i nakon sastanka je u EU parlamentu govorio o Baru. Želimo da nam i sad svi koji mogu pomognu da nam se Bar što prije vrati kući. Ne znamo jede li, ima li vode, ima li kisika u tunelu u kojem je zatočen godinu dana. Nadamo se da ćemo dobiti pomoć i od drugih zemalja da daju potporu Izraelu i pomognu nam da ga puste. Radimo sve ovo jer ne želimo da se ovaj slučaj podrazumijeva kao neki uobičajen, normalan slučaj, jer ovo nije normalno. Zato cijelo vrijeme putujem u razne zemlje i govorim o Baru - otkriva Mazal te dodaje kako je Barova otmica utjecala na cijelu obitelj, kojoj je vrijeme stalo.
- Moja sestra osim Bara ima četvero djece, 13-godišnju kćer te tri sina, od kojih je najmlađem samo 7 godina. Stariji ne mogu normalno ni u školu, koji dan idu pa opet ne idu jer se ne mogu fokusirati, puno plaču i odlaze na razne terapije - govori nam Mazal te u tom trenu zaustavlja razgovor jer joj zvoni mobitel.
Počeo je još jedan raketni napad na Izrael, a njena je 31-godišnja kći u kolicima. Provjerava jesu li je uspjeli skloniti na sigurno.
- Jesu - kaže s teškim uzdahom i dodaje: "Samo da se vrate naši voljeni i da rat završi".