Na današnji dan, prije 15 godina, Riječanin Alen Lambert osuđen je na 30, a njegova majka Ankica na 32 godine zatvora nakon što su proglašeni krivima za okrutno ubojstvo Alenove nevjenčane supruge, tada 30-godišnje Tanje Brnelić iz Rijeke.
Nepravomoćnu presudu donijelo je vijeće Županijskoga suda u Rijeci pod predsjedanjem sutkinje Đurđe Jovanić. Vrhovni sud potvrdio je presudu u studenom 2009. godine.
Majku i sina teretilo se da su okrutno zlostavljali Tanju u svom domu na Turniću u Rijeci. Oduzeli su joj slobodu kretanja i kontaktiranja s vanjskim svijetom. Stvorili su joj uvjete za smrt bez pružanja pomoći. Brnelić je umrla od gnojne upale pluća u svibnju 2006. godine. Imala je krvne podljeve na većem dijelu tijela. Od neprestanog ležanja i nemogućnosti kretanja odumiralo joj je tkivo.
- Nisam želio Tanjinu smrt - kratko je tada rekao Alen. Njegov iskaz, koji je dao u istrazi, pročitan je 2008.
'Nisam kriv. Tanju sam jako volio. S njom sam želio budućnost, djecu, zajednički život. Tanja se smatrala debelom, bila je na dijeti. Nije htjela jesti pa sam je jedanput vezao i udario štapom. Teško mi je jer sam je volio. Često je ležala u krevetu, htio sam zvati liječnika no Tanja je to odbijala. Nisam joj slomio vilicu, nikada je tako jako ne bih udario. Život bez nje mi je prazan', pisalo je u Alenovom iskazu.
Završna riječ državne odvjetnice bila je vrlo detaljna.
- Tanjino beživotno tijelo pronađeno je na krevetu u tamnoj, zamračenoj i smrdljivoj sobi. Bila je u čistoj odjeći, dok se prljavo rublje pralo u perilici. Anka i Alen Lambert presvukli su pokojnicu, ali su bili lijeni urediti sobu u kojoj je ležala. Prozori te sobe bili su prekriveni crnim folijama. Zrake sunca nisu mogle doprijeti u sobu. Za života su Tanju stavili u grobnicu. Vezali su je, zlostavljali psihički i fizički, izgladnjivali. Bojala se za goli život. Njezini su zlostavljači bili svjesni svojih postupaka, bili su ubrojivi. Sve što su napravili bilo je obavještavanje Hitne pomoći da Tanja nije pri svijesti i da ne diše. Nisu otišli na sahranu, niti su o smrti obavijestili Tanjinu majku. Anka Lambert je u svakome trenutku kontrolirala kretanje svoga sina i buduće snahe. Prema Tanji se ponašala kao prema robu - rekla je državna odvjetnica. Tražila je osuđujuću presudu za Anku i Alena Lamberta za teško kazneno djelo ubojstva na osobito okrutan način.
- Tanja je bila najnevinije stvorenje koje je živo zakopano u sobi i okrutno ubijeno - završila je. Sudnica se ježila.
Braniteljice Lambertovih naglasile su kako nisu dokazani motivi niti namjera kaznenoga djela.
- Nema dokaza koji govore da je Alen često fizički nasrtao na pokojnicu. Anka Lambert ima problema s planiranjem, nema stupanj inteligencije da može kontrolirati i organizirati Tanjin život - dodale su i tražile oslobađajuće presude.
Prema stručnom iskazu dr. Nadice Buzine, sudske vještakinje Centra za forenzičku psihologiju Psihijatrijske bolnice u Vrapču, Alenu Lambertu je dijagnosticiran poremećaj osobnosti s dominantnim shizoidnim obilježjem, koji se manifestira emocionalnim siromaštvom i emocionalnom hladnoćom, latentnom agresivnošću, distanciranošću od okoline te teškoćama u uspostavljanju zrelih i stabilnih međuljudskih odnosa, dok je kod njegove majke riječ o poremećaju ličnosti s dominantnim narcističkim i disocijalnim obilježjima, s naglašenom potrebom idealiziranja svih aspekata vlastite egzistencije, što se kod nje manifestira agresivnošću, egocentričnošću, manipulativnošću i nesposobnošću empatijskog prepoznavanja želja i osjećaja druge osobe.